"Događanja"

Don Slavko Barišić, salezijanac sa zagrebačke Knežije, otvorio je misnim slavljem u subotu, 7. veljače 2026., trodnevnu pripremu za Stepinčevo u brezovičkom Karmelu. Na početku misnoga slavlja uveo je sve prisutne u trodnevlje i potaknuo ih na molitvu za dobra duhovna zvanja.

U prigodnoj homiliji, don Barišić se osvrnuo na čitanja dana te je naglasio da je Riječ Božja u središtu našeg razmišljanja, a tu Riječ je živio i hrabro svjedočio naš bl. Alojzije Stepinac. Govoreći o Salomonovoj molitvi Gospodinu i želji da mu podari mudro i pronicavo srce da može razlikovati dobro od zla, istaknuo je da je takvo srce imao i naš Blaženik koji je znao izabrati ono najbolje u teškim trenucima i vremenima, a to je put Božji koji nas uči da se ne priklanjamo ni na jednu ni na drugu stranu. Nije se dao pokolebati ni kad je bio zatvoren i kad je puno trpio. Ostao je vjeran Gospodinu.

Potom se propovjednik osvrnuo na Evanđelje koje opisuje istinskog pastira, Isusa Krista, te je rekao da je Stepinac bio pravi pastir koji nije napuštao svoje stado po uzoru na samoga Isusa Pastira. Naglasio je i povezanost bl. Alojzija Stepinca s Majkom Božjom Marijom te štovanje koje joj je iskazivao. Blaženik je svake godine od 1935. do 1945. s vjernicima pješice hodočastio Majci Božjoj Bistričkoj i revno je poticao vjernike na pobožnost prema Majci Božjoj. Poznato nam je da je 1945. godine objavio okružnicu o povijesti štovanja Gospe i motivima za štovanje. Posebno naglašavao molitvu krunice te koliko je važno sjećanje na utjelovljenje Sina Božjega kojega se spominjemo tri puta dnevno molitvom Anđeo Gospodnji. „Štovanje nas treba činiti boljim ljudima i vjernicima. Ne možemo štovati Majku Božju, a živjeti i stajati u grijehu“, istaknuo je don Barišić.

Potom je potaknuo vjernike da mole i dalje za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca i da poput njega ostanu vjerni Gospodinu i Crkvi Božjoj, te da budu svjetlo svijeta i sol zemlje.

Misno slavlje animirale su pjevanjem čuvarice svetišta, a za orguljama je bila s. M. Agneza Barišić.

Na nedjelju Božje Riječi, 25. siječnja 2026. godine, u poslijepodnevnim satima, obradovali su nas svojim posjetom prošlogodišnji đakoni; dijecezanski i redovnički u pratnji voditelja đakonske-pastoralne godine preč. Ivana Lukića i dekana Svetonedeljskog dekanata preč. Dubravka Škrlina Hrena.

Među đakonima bili su: Jurica Klafnar iz Župe Bezgrešnog začeća BDM Malešnica – Oranice i Mato Zirdum iz Župe Svih Svetih u Sesvetama za zagrebačku nadbiskupiju, Dominik Hrupek iz Župe Gospe Snježne u Trnovcu, varaždinska biskupija, Martin Radić iz župe sv. Kvirina, sisačka biskupija, Marko Mikić iz Malog Lošinja, krčka biskupija, za Hrvatsku franjevačku provinciju sv. Ćirila i Metoda fra Andrej Jozić iz Župe sv. Anastazije u Samoboru, fra Antonio Gospić, član Franjevačke kustodije sv. Jeronima – Zadar, don Neven Pejić, SDB, iz župe Marije Pomoćnice u Rijeci i don Karlo Ćuk, SDB, iz župe Krašić za Hrvatsku salezijansku provinciju, Mario Cerovac, SMM iz Pleternice i br. Sebastijan Slović, CPPS iz Zagreba. A u duhu su im se pridružili i fra Jordan Jakov Vuković, OP, iz Zagreba i don Luka Grgatović, SDB, iz Splita.

Nakon pozdrava i srdačne dobrodošlice, đakoni su se predstavili sestrama, a potom je č. Majka Ilijana T. predstavila Zajednicu i upoznala ih s njezinim počecima, nastankom i životom, kao i sa sadašnjim stanjem Karmela u Hrvatskoj i okolici. Isto tako, sestre su rado odgovarala na postavljena pitanja od dnevnog reda pa do iskustva karmelskog poziva. Bilo je tu smijeha i radosti, šale i zanimljivosti na Božjem putu.

Na kraju susreta, preč. Lukić se zahvalio sestrama, a đakonima uputio riječi ohrabrenja sa željom da ustraju na Božjem putu i da budu vjerni Božji suradnici i prijatelji, te da svoj život grade s Gospodinom i za Gospodina. Prečasni Škrlin Hren okrunio je susret zajedničkom molitvom i preporukom sestrama u daljnju molitvenu pratnju đakona i svih budućih svećenika.

U programu Radio Marije započeo je poseban serijal emisija „Bit ću ljubav”, kao duhovna priprava za pohod relikvija sv. Male Terezije od Djeteta Isusa i njezinih svetih roditelja – sv. Ljudevita i sv. Zelije Martin, koje će tijekom svibnja 2026. godine obići brojne samostane i župe u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te Srbiji.

Emisije se emitiraju od siječnja do svibnja, prvog i trećeg utorka u mjesecu u 10:30 sati, a mogu se pratiti u programu Radio Marije i na YouTube kanalu Radio Marije Hrvatske. Kroz život i duhovnost sv. Male Terezije i njezinih roditelja slušateljima se približavaju teme kršćanskoga života: poziv na svetost u svakodnevici, obiteljski život, roditeljstvo, trpljenje, predanje i povjerenje u Božju ljubav.

Posebnu radost za Samostan Kraljice Karmela u Brezovici predstavlja činjenica da će relikvije sv. Male Terezije i njezinih svetih roditelja boraviti u Brezovici u četvrtak, 7. svibnja 2026. godine. Prema službenom hodogramu, relikvije će u samostan stići oko 12:30 sati, a u petak, 8. svibnja 2026. u jutarnjim satima (oko 8:00 sati) nastavljaju put prema Rijeci.

Boravak relikvija u Brezovici bit će poseban trenutak milosti, molitve i sabranosti, u duhu karmelske duhovnosti, te prigoda vjernicima za osobni susret s primjerom svetaca koji su „malim putem” svakodnevice živjeli potpuno predanje Bogu.

Serijal „Bit ću ljubav” nastaje u suradnji s Organizacijskim odborom za pohod relikvija, a njegov je cilj pomoći vjernicima da se duhovno priprave za susret s relikvijama, promišljajući o vlastitom pozivu na svetost.

Opširnije o pohodu relikvija i cjelokupnom programu dostupno je na poveznici: https://karmelbsi.hr/relikvije/

Na spomendan sv. Antuna, opata, u subotu, 17. siječnja 2026. godine, posjetile su nas članice Molitvenog vijenca Kraljice obitelji iz zagrebačkih Remeta predvođene svojim duhovnikom o. Nikolom Grizeljem, karmelićaninom. Nekima je to bio prvi susret s nama, a drugima jedan u nizu.

No, i jedne i druge okupila je naša Majka i Kraljica Karmela pred čijim su se likom sabrale. I dok su pozorno pratile otvaranje rešetke i dolazak sestara, o. Grizelj ih je upoznao sa znamenitostima naše crkve, a posebno se zaustavio kod oltara sv. Male Terezije i govorio im je o njezinom duhovnom putu, o teškoćama na tom putu, kao i ulasku u Karmel gdje se posebno molila za svećenike, ali i za cijeli svijet. Zatim je naglasio da dragi Bog ne može odbiti molitve takvih duša jer je njihov život satkan od žrtava kojima su natopljene njihove molitve.

Majka Ilijana Terezija je pozdravila sve prisutne i zaželjela im srdačnu dobrodošlicu, te ih je ukratko upoznala sa poviješću brezovičkog Karmela, kao i sa obilježjima karmelske molitve i duhovnosti. Bila su tu još pitanja o dnevnom redu, kao i o formaciji mladih pripravnica, te o smislu klauzure i komunikacije s ljudima. Isto tako, sestre su s hodočasnicima podijelile iskustvo svog karmelskog poziva i života u Karmelu.

Nisu izostale niti osobne preporuke članica MVKO, a pri kraju susreta svi zajedno su se pomolili, dok je o. Grizelj svima podijelio svoj svećenički blagoslov.

Prvi molitveni vijenac Kraljice obitelji osnovan je u Zagrebu, na Knežiji, 10. svibnja 2000. godine, a te iste godine osnovani su i molitveni vjenčići u zagrebačkim Remetama koje je duhovno pratio o. Đuro Filipović, OCD. Inicijator Molitvenog vjenčića bila je gospođa Ana Blažević s grupom vjernika iz Zagreba. Njihova motivacija bila je moralna i duhovna obnova hrvatskih katoličkih obitelji po molitvi i postu, a uz podršku svećenika i redovničkih zajednica, te pod zaštitom Majke i Kraljice obitelji.    

Na blagdan Svete Obitelji, u nedjelju 28. prosinca 2025., ispunila se davna želja utemeljitelja Karmela u Brezovici bl. Alojzija Stepinca, a ta je: da opet posjeti svoje sestre. Naime, za vrijeme svog zatočeništva u Krašiću, prigodom posjeta jedne vanjske sestre iz Karmela u Brezovici, izjavio je: „Kad bih mogao, došao bih pješice iz Krašića u Karmel.“ Upravo tu želju, samo na drugi način, ispunio je Gospodin, kao i sestrama, te se Blaženikova relikvija zaustavila u njegovom Karmelu u Brezovici, na povratku iz Krašića u Zagrebačku katedralu.

Svečani doček priredio je upravitelj župe u Brezovici preč. Dubravko Škrlin Hren, zajedno sa sestrama karmelićankama, a puna crkva vjernika i Blaženikovih štovatelja dočekali su ga s molitvom, ljubavlju, radošću i  pjesmom: „Pastiru dobri Alojzije“ čiji je tekst napisao vlč. Josip Balog, a skladao je mo. Dražen Car.

Misno slavlje predvodio je preč. Ivan Vučak, krašićki župnik i dekan Jastrebarskog dekanata. Uz njega su suslavili dekan Svetonedeljskog dekanata i upravitelj župe u Brezovici preč. Dubravko Škrlin Hren te vicepostulator za kauze beatifikacije i kanonizacije Zagrebačke nadbiskupije vlč. Tomislav Hačko. Također tu su bili čitači i ministranti, a među njima i braća sjemeništarci; Ivan i Gabrijel Mrkonjić koji su pročitali prvo i drugo čitanje, dok je Evanđelje navijestio preč. Hačko.

U uvodnim mislima, preč. Vučak je istaknuo da smo u velikoj božićnoj radosti i zato možemo zajedno sa sv. Ivanom apostolom reći: „Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost.“ (Iv 1.16). Potom je rekao da se Utemeljitelj ovoga Karmela kojeg je kanonski utemeljio na sam Badnjak 1939. godine, nakon 79 godina opet svratio u svoj Karmel i ovdje je s nama. Sam Njegov dolazak ovdje, u Karmel, živa je propovijed, istaknuo je.

U nadahnutoj homiliji oslanjajući se na Evanđelje blagdana, (Mt 2,13-15.19-23), preč. Vučak usporedio je bijeg Svete Obitelji u Egipat sa sužanjstvom bl. Alojzija Stepinca u Lepoglavi i Krašiću.  Kako je Sveta Obitelj morala bježati, tako je i kardinal Stepinac morao ostaviti svoju Nadbiskupiju i otići u zatočeništvo u Lepoglavu. Dok se spremao služiti sv. Misu u ranim jutarnjim satima na Nadbiskupskom dvoru, uhićen je od strane komunističkih vlasti, 18. rujna 1946. godine, rekao je.

Zatim je istaknuo da svaki kršćanin mora biti spreman na progonstvo i mučeništvo za Krista Gospodina. Ne postoji ni jedan mučenik koji nije prolazio patnju. Tako je došlo vrijeme kad je kardinal Stepinac morao proći kroz kušnju i patnju, osobito onu od pet godina u zatočeništvu u Lepoglavi od 19. listopada 1946. do 5. prosinca 1951. godine.

Nadalje, nadahnjujući se na Evanđelju blagdana, rekao je da su se i kod Blaženika ostvarile ove riječi Evanđelja:

 „Ustani“, reče, „uzmi dijete i njegovu majku te pođi u zemlju izraelsku jer su umrli oni koji su djetetu o glavi radili.“ (Mt 2, 21).

Kao da mu je sam anđeo rekao: „Ustani, Alojzije i vrati se u svoj rodni kraj.“ Poput Josipa i Marije i naš Blaženik se vratio u svoj rodni kraj, u Krašić, naglasio je preč. Vučak.

Potom je istaknuo da se danas ispunila Blaženikova želja; da je iz svoga rodnog kraja Krašića došao u Karmel, ali ne kao zatočenik, niti zločinac, već kao svetac, naš blaženik.

Isto tako je spomenuo kako je Stepinac jako volio svetog Josipa i gotovo svi važni događaji događali su mu se u srijedu. Uz ostalo, napomenuo je da je danas i zatvaranje Svete jubilarne godine i pozvao je vjernike da se u toj prigodi sjete svih onih milosti koje su primili kroz ovu Svetu godinu, te ih potaknuo da budu ljudi vjere, nade i da se zaodjenu u milosrdno srce poput bl. Alojzija Stepinca.

Prije svečanog blagoslova svi prisutni izmolili su molitvu za proglašenjem svetim bl. Alojzija Stepinca, a nakon svečanog blagoslova, svećenici, vjernici i sestre karmelićanke s pjesmom su ispratile svoga Blaženika u njegovu Zagrebačku katedralu. 

Ovogodišnju svetkovinu sv. Ivana od Križa proslavile su sestre karmelićanke u Brezovici u ponedjeljak 15. prosinca 2025. prijepodnevnim i popodnevnim misnim slavljem. Bio je to ujedno početak dvostrukog ivanovskog jubileja: 300. obljetnice njegove kanonizacije i 100. obljetnice njegovog proglašenja naučiteljem Crkve.

Velečasni Danijel Hačko, župnik u zagrebačkim Sesvetama, predslavio je prijepodnevnu sv. Misu. Uz njega je slavio vlč. Krunoslav Kolar, župnik na zagrebačkoj Kajzerici. Prisutni su bili i bogoslovi Fabijan Križanović i Mihael Popić, kao i ministranti Matej Kenfelja i Luka Balaško.

U zanimljivoj homiliji vlč. Danijel se osvrnuo na Ivanov lik, nauku i poruku. Naime, zanimljivo je to da Crkva sv. Ivana od Križa slavi u drugoj polovici Došašća, vremenu kada se pripremamo za blagdan Božića, blagdan u kojemu se očituje igra svjetla i tame. Ivan od Križa upravo je u svom učenju i u svemu što je živio pokazivao da je duhovni život igra tame i svijetla, o čemu govori u svom djelu o tamnoj noći koju duša prolazi kako bi ugledala svjetlo istinsko.

Dodao je da sv. Ivan nije baš popularan svetac, nije svetac velikih čuda, djela koja bi privukla vjernike, već je svetac praktičar. Potječe iz siromašne obitelji. Otac mu je brzo umro i on se brine za svoju majku i svoja dva brata. Bio je neuspješan u raznim poslovima, no prepoznao je Božju blizinu u služenju malenima, napose bolesnicima, i tu je našao smisao svoga života. Kasnije je odlučio postati karmelićanin te ga je zapazila sv. Terezija Avilska koja ga je zainteresirala za reformu Karmela. On je bio istinski tragač za Bogom, izvorom koji se ne može nikako iscrpsti. Upravo je naš vjernički život traganje za Bogom.

Ivanov put je put nasljedovanja Krista u svemu i taj put je veoma zahtjevan, istaknuo je propovjednik. „Što nas uči Ivan u svom djelu Uspon na goru Karmel? Uči nas da, da bismo mogli Boga spoznati, trebamo do toga doći jednim usponom na goru. Znači, zahtjeva jedan veliki napor, mrtvljenje nas samih. Naša volja mora biti na djelu. Nasljedovanje Isusa Krista uvijek, svakog dana. Krist je došao među nas da nas nauči kako živjeti s Bogom, kako živjeti jedni s drugima. Postoji samo jedan put, a taj je nasljedovanje Isusa Krista“, istaknuo je. Nadahnutu homiliju vlč. Hačko je završio citiranjem stihovima iz Ivanove pjesme o tamnoj noći koja govori o putu sjedinjenja duše s Bogom.

Večernju sv. Misu predslavio je karmelićanin o. Ivan Pleše. U uvodnim mislima je naglasio je da se Ivanova duhovna nauka temelji na uzvraćanju Bogu ljubavi koju nam on svakodnevno dariva, te je pozvao vjernike da otvore svoja srca Božjoj ljubavi i da dopuste da budu ljubljeni.

U prigodnoj propovijedi o. Ivan je objasnio četiri ključna elementa u srcu duhovnosti svetog Ivana od Križa. To su tamna noć duše, plamen ljubavi, sjedinjenje s Bogom i šutnja. Govoreći o tamnoj noći, naglasio je da je prema sv. Ivanu to onaj period duhovnog puta kada nam se Bog čini odsutan, molitva suha i bez utjehe, a duša je zbunjena i kušana. Tamna noć je duhovni proces kroz koji prolaze duše koje ozbiljno traže Boga – noć koja nije kazna, nego pročišćenje uz pomoć kojeg Bog vodi dušu u dublje zajedništvo sa sobom.

Govoreći o plamenu ljubavi istaknuo je da iz te tamne noći koju duša proživljava izvodi Duh Sveti. Ivan govori da je Božja ljubav aktivna, nikad ne miruje – Bog sam traga za nama prije nego ga mi počnemo tražiti. Poput zaljubljenog, Bog nas želi privući u svoj plamen, misli su o. Pleše.

Susret s Božjom ljubavlju ne ostavlja nas nepromijenjenima. Kada plamen zahvati neko drvo, ono postupno postaje žar i plamen. Tako i duša, uronjena u Božju ljubav, počinje gorjeti istom ljubavlju. Taj proces ponekad boli, jer Božja svjetlost razotkriva naše nesavršenosti kao nečistoće koje trebaju izgorjeti. Božja ljubav nas preobražava iz grešnih i slabih u svete, iz hladnih u goruće.

Potom se osvrnuo na treći element Ivanove duhovnosti, a taj je sjedinjenje duše s Bogom. Za sv. Ivana od Križa konačni cilj cijelog ovog puta kroz noć i plamen ljubavi jest mistično sjedinjenje s Bogom. No do tog cilja vodi strm put. Ivan ga je prikazao kao uspon na goru Karmel. Na toj stazi treba mnogo toga ostaviti iza sebe. Božja ljubav traži od čovjeka očišćenje od svega što nije Bog da bi nam Bog dao sebe i da bi nas ispunio svojom ljubavlju. O. Ivan je naglasio da to nije samo za izabrane duše, nego je to put svakog kršćanina koji je pozvan na sjedinjenje s Bogom da bi uzvratio Bogu ljubav za ljubav.

Kao zadnji element, osvrnuo se na duhovno oruđe s kojim se sv. Ivan od Križa služi na putu sjedinjenja, a to su molitva i šutnja. Upravo u tihoj sabranosti Bog progovara duši. Sv. Ivan kaže da je kontemplativna molitva mirno utapanje duše u Božju prisutnost, da to znači gledati Boga unutar svoga srca, u ljubavi i bez mnogo riječi.

Na koncu je p. Pleše, nadahnut Ivanovim mislima, poručio vjernicima da se isplati predati Bogu do kraja jerna koncu života bit ćemo pitani o ljubavi. To je kriterij koji će odlučiti o našoj vječnosti: jesmo li znali ljubiti Boga svim srcem i bližnjega kao sebe? Zato učimo već sada ljubiti na Ivanov način Boga i čovjeka.

Misna slavlja animirale su pjevanjem čuvarice svetišta uz orguljsku pratnju s. Bonite Kovačić i s. Kristine Jadanić, a prethodila im je Večernja Časoslova i molitva krunice. Zna se, susret s hodočasnicima nije izostao, kao ni preporuke u molitve sestara.

U subotu 13. prosinca 2025., na spomendan sv. Lucije, djevice i mučenice, fra Matej Jovanovac, TOR, predslavio je svečanu misu zahvalnicu u prigodi 25. obljetnice redovničkih zavjeta s. Marije Josipe od Presvetog Trojstva (Marije Cerovski). Uz njega su slavili preč. Nikica Bošnjaković, župnik i dekan srijemsko-mitrovačkog dekanata, vlč. Josip Đurin, odgojitelj u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu, te karmelićani o. Tadej Perica i o. Ivan Živković, prior u Remetama. U asistenciji je bio br. Zvonimir Miletić uz brojne ministrante i čitače.

Na početku misnoga slavlja prisutnima se obratio predslavitelj fra Jovanovac rekavši da su se okupili kako bi zahvalili Gospodinu za tolike darove i milosti kroz 25 godina života molitve i služenja s. Marije Josipe. Jednako tako zahvalio je dragome Bogu na njezinoj obitelji i na svim žrtvama koju su ugradili u njezin redovnički život.

Nakon Evanđelja koje je pročitao preč. Nikica Bošnjaković, s. Marija Josipa obnovila je svoje zavjete i ponovno posvjedočila svoju ljubav prema Gospodinu.

Na početku nadahnute homilije, fra Matej je objasnio smisao i značenje jubileja kroz povijest Starog zavjeta te se osvrnuo na Godinu nade u kojoj se nalazimo. U jubilarnoj godini valja sve Bogu predati, pa i brigu, i pustiti Gospodinu da nam pokaže svoju ljubav. To ponekad nije lako, ali zato nas jubilej poziva da promislimo o tome.

Dodao je kako u Svetom Pismu broj 5 označuje milost, a u hebrejskom jeziku slovo He je bilo broj 5. Taj He je znak milosti i ljubavi. Abraham nakon 25 godina dobiva to He u imenu i više nije Abram, nego Abraham, što je označavalo posebnu milost, odnosno Božje odabranje. S. Josipa pak primila je 5 puta 5, odnosno 25 – milost na milost. Milost nam omogućuje, kako govori Sveto Pismo, da rastemo u spoznaji Božjoj. Onda možemo bolje vidjeti što se Bogu više sviđa.

U nastavku homilije fra Jovanovac se upitao: „Kako ostati u ljubavi Božjoj?“, te pojasnio da se u ljubavi Božjoj ostaje jedino rastući u spoznaji Božjoj, a do toga se dolazi odvajanjem od svijeta i provođenjem vremena s Bogom. Da bi se moglo zaljubiti u Boga, treba provoditi vrijeme s njim. Vjerovati poput Abrahama da će dragi Bog sve drugo providjeti. Sestre karmelićanke primjer su takve vjere i odnosa s Bogom.

Na kraju homilije propovjednik je zahvalio sestri Josipi za svaku molitvu, žrtvu, za sve što čini za druge, za život koji je spremno predala Bogu, te je zaželio da njezin život bude poticaj drugima da se ne boje predati Bogu u ruke. Potom je zamolio sestre da mole i dalje za hrvatski narod i Domovinu, za grad Zagreb, i to još više sada da se ne pogubi, već da ima ispred očiju Krista kao prijatelja, te da mole da bude sve više onih koji ga žele svojim životom proslaviti.

Misno slavlje pratile su svojim skladnim pjevanjem čuvarice svetišta pod ravnanjem s. Bonite Kovačić. Nakon svečanog blagoslova rodbina i prijatelji čestitali su sestri svečarici, a slavlje se nastavilo tijekom cijelog dana.

Sestra Marija Josipa od Presvetog Trojstva (Marija Cerovski) rođena je u dobroj katoličkoj obitelji 1979. u Vinkovcima, od oca Vinka i majke Slavice rođ. Šestak. Sakramente je primila u župnoj Crkvi sv. Nikole biskupa u Vinkovcima. U Karmel u Brezovici ulazi 1. rujna 1998. godine, a u novicijat 1999. Prve zavjete položila je 8. prosinca 2000., u Godini Velikog jubileja, a svečane doživotne zavjete na spomendan sv. Lucije 2003. godine. U samostanu je vršila razne dužnosti. Odlikuje se revnošću, marljivošću, jednostavnošću, kreativnošću i sebedarjem, a osobito molitvom za Crkvu, svećenike, za naše katoličke obitelji i za mlade.