"Događanja"

U petak, 19. siječnja 2024. godine, kad je prvi snijeg obradovao djecu i prirodu, i još mnoge, braća bogoslovi Hrvatske karmelske provincije Svetog Oca Josipa, zaputili su se, pod vodstvom svoga magistra o. Nikole Grizelja, OCD, te o. Ivana Podgorelca, OCD, iz remetskog brežuljka, k svojim sestrama na brezovički brežuljak.

Č. Majka M. Regina od Presvete Eruharistije sve ih je srdačno pozdravila i zaželjela im dobrodošlicu, kao i blagoslovljenu i milostima bogatu Novu godinu i sve dane u njoj. Prisjetila se i lijepih trenutaka iz zadnjeg susreta i obnovila uspomene na taj susret.

U bratsko-prijateljskom druženju nizale su se razne teme i pitanja iz svakidašnjice, kao i iz života našeg Reda i Crkve.  Sestre su imale priliku još više upoznati braću bogoslove koji su im se predstavili. Gospodin ih je pozvao iz različitih sredina, od Pleternice do Dubrovnika i s različitim životnim iskustvima i strukama, od sportskog menađmenta do vjeroučitelja. Tu su bili: br. Hrvoje od Bogorodice, br. Marko Marija od Euharistijskog Otajstva, br. Izak od sv. Josipa, br. Tomislav od Utjelovljenja, br. Ivan od sv. Mihaela, br. Mateo od Isusa, br. Mihael Marija od Božjeg Lica i Krvi Kristove te br. Marko od Bezgrešnog Srca Marijina.

Nakon vedrog i smjehom bogatog druženja, braća su se preporučila u molitve i zajedno sa sestrama izmolili Večernju Časoslova. Isto tako, zahvalili su Gospodinu na daru poziva, na milosti zajedništva i na radosnom služenju Gospodinu i braći ljudima, te se zahvalna srca vratili na svoj remetski brežuljak.

Karmelićanin o. Dario Tokić, predslavio je u četvrtak, 14. prosinca, svečanu misu u prigodi svetkovine sv. Ivana od Križa u Stepinčevom Karmelu u Brezovici. Uz njega su koncelebrirali kanonici mons. Zvonimir Sekelj i mons. Stjepan Bradica te vlč. Damir Ceković, župnik u Petrinji i ovogodišnji đakon Ivan Sandrin iz Kutine.

U uvodnim mislima, propovjednik je spomenuo Ivanovo poslanje u Crkvi i u Karmelu te između ostalog rekao da je sv. Ivan bio obnovitelj karmelskog Reda, crkveni naučitelj, mistik i pjesnik koji nam je svojim djelima osvijetlio tmine života.

Nakon što je đakon Sandrin pročitao Evanđelje, uslijedila je homilija u kojoj je o. Dario istaknuo da je sv. Ivan na temelju pjesništva opisao svoje iskustvo Boga koje je doživio u tamnici u Toledu u kojoj je proveo devet mjeseci. U nedostatku komunikacije s ljudima, otkrio je Boga u najdubljoj dubini svoje duše.

Također je rekao da je Ivana jedan redovnik upitao: „Kako bi najbrže mogao postati svet?“ Ivan od Križa koji je bio taktičan, preporučio mu je četiri savjeta ili upute za življenje: sve prihvaćati, mrtviti se, vježbati se u krepostima i ljubiti samoću tijela i duha.

Pojasnio je da sve prihvaćati znači ne uplitati se ni riječju, ni mišlju u stvari koje se tiču drugih. S obzirom pak na pojedince, ne osvrtati se na njihove naravne sklonosti. Mrtviti se pak znači biti svjestan da smo tu da nas drugi klešu i tešu svojim riječima, ponašanjem, samom svojom pojavom i da se u tim situacijama ne smijemo okretati oko sebe, već strpljivo sve to podnositi.

Vježbanje u krepostima čini nas postojanim u predanju Bogu da sve što činimo, činimo s ljubavlju, samo radi njega. Četvrta uputa nam govori o samoći tijela i duha koja je potrebna za intimni susret s Gospodinom.

„Ove upute postavljene su zato da, ako kažemo da želimo biti Božji, da toga budemo svjesni cijelo vrijeme i da se trudimo oko toga…“, rekao je.

Sv. Mala Terezija, čijeg se 150. rođendana ove godine spominjemo, bila je izvrsna učenica sv. Ivana od Križa koja je vjerno živjela spomenute upute kako bi duhovno rasla i napredovala te drugima u tome pomogla, što je i ostvarila. Osvrnuvši se na brojne primjere iz njezinog života pokazao je kako se mogu konkretno živjeti Ivanove upute.

Na kraja propovijedi upitao je vjernike: „Osjećamo li se pozvanim da i mi poput sv. Ivana i Male Terezije činimo tako? Imamo li dovoljno vremena za Boga? Želimo li da Bog bude čašćen u našem životu? Pomažemo li drugima da budu Božji?“

Rektor Nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu, mons. Antun Sente, predslavio je večernju misu u čast sv. Ivana od Križa.

U svojoj homiliji govorio je o patnji koja pročišćuje i posvećuje. Tako je između ostalog posvjedočio i to da je kao mladi svećenik ispovijedao ljude koji su se vratili nakon Domovinskog rata 1995. godine u Glinu. „Ono što je mene zadivilo; što je više bilo boli, što je više bilo žrtava, to je bila veća spremnost na oprost. Njihova ispovijed je bila svojevrsno pročišćenje, kao da se morala dogoditi patnja u njihovom životu. Kad o tome razmišljam, vidim da je to slično kao Isus na križu koji ne proklinje, već rasipa ljubav. Veroniki ostavlja odraz svog lica, razbojnika uvodi u Raj, za sve nas moli: ‘Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine‘ (Lk 23, 34)“, istaknuo je.

Nadalje je rekao da nam Bog zato od vremena do vremena daje posebne ljude koji svojim životom daju posebni sjaj. Jedan od njih je i sv. Ivan od Križa, čovjek koji je puno patio; a patnja je potrebna za unutarnje pročišćenje. Tim putem Bog vodi one koji ga ljube i koje on ljubi. Svaki čovjek treba proći kroz muku Velikog petka da bi onda bio potpuno u Bogu, da bi bio jedno s njim.

Na kraju homilije propovjednik je poručio: „Neka ovaj dan u hodu kroz Došašće, do rođenja Gospodinova, bude ohrabrenje u našim tamnim noćima. Neka to ne bude svojevrsni strah, već zahvala što mi Gospodin dariva patnju po kojoj spoznajemo njegovu ljubav“.

Misna slavlja, kojima je prethodila Večernja svetkovina, kao i molitva krunice na nakane našega naroda, Crkve i svijeta, animirale su sestre čuvarice svetišta svojim skladnim pjevanjem. Za svetkovinu Ivana od Križa sestre su se pripremale devetnicom molitava, razmatranja i pjesama.

Prvu ženu naučiteljicu Crkve, karmelićanku, obnoviteljicu Karmelskog reda i mističarku proslavile su njezine duhovne kćeri i njezini štovatelji u nedjelju, 15. listopada 2023., svečanim prijepodnevnim i večernjim misnim slavljem. Karmelićanin o. Ivan Živković, prior u zagrebačkim Remetama, predslavio je poldanju sv. misu, a večernju vlč. dr. Andrija Miličević, tajnik zagrebačkog nadbiskupa.

Uz o. Živkovića suslavio je vlč. mr. Mijo Matošević, supsidiar u župi Stupnik – Lučko, a tu su bili i čitači i ministranti.

U uvodnim mislima predvoditelj slavlja se zahvalio dragome Bogu na daru velike svetice Terezije Avilske i rekao da nas je ona poučila gdje se nalazi Bog. Bog nije daleko, On se nalazi u našem srcu, samo trebamo njegovati taj nutarnji odnos s Bogom i svjedočiti njegovu ljubav ovome svijetu.

U nadahnutoj homiliji osvrnuo se na zlatno doba Španjolske, vrijeme u kojemu je Terezija živjela, kao i na sve nedaće toga vremena, osobito one u Crkvi. U želji da pomogne Crkvi i svijetu Terezija je odlučila njegovati dublji odnos s Bogom.

„Što je mene dotaklo kod Terezije? Dama koja osvaja Isusa je poniznost. Biti ponizan je priznanje da smo ovisni o Bogu; da bez njega ne možemo ništa, da smo sve darove i talente koje imamo primili od Boga. Ponizan čovjek zna živjeti u Istini, u Kristu; spreman je svjedočiti za Krista“, naglasio je o. Ivan. Zatim je rekao da ponizan čovjek ne mrmlja, ne osuđuje druge, već ih blagoslivlja i moli za njih. Nasuprot te poniznosti stoji oholost i slava svijeta. Zbog takvog svjetovnog duha gubimo snagu za prijateljstvo s Bogom, odnosno gubimo snagu za unutarnju molitvu koja je prijateljski susret s Onim za koga znamo da nas voli, kako uči sv. Terezija Avilska. Jednako tako poručio je da nas Bog želi za svoje prijatelje i ako se dajemo čitavi Njemu, On se čitav daje nama. Iz tog prijateljstva s Gospodinom mi postajemo drugačiji. Gospodin nas mijenja i mi mu postajemo slični.

Misno slavlje animirale su svojim skladnim pjevanjem sestre karmelićanke pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, a završilo je svečanim blagoslovom i pjesmom „Kraljice svete Krunice“.

Večernju svetu misu predslavio je vlč. Andrija Miličević uz koncelebraciju vlč. Vjekoslava Pavlovića, župnika u Blaškovcu.

U uvodnim mislima predslavitelj je pozvao sve prisutne da dopuste Gospodinu da ih iznenadi i da dopuste sebi da susretnu Isusa.

Misao vodilja meditativne homilije bila je rečenica iz Evanđelja svetkovine, koje je pročitao vlč. Pavlović, a koja glasi: „Gospodine, daj mi te vode“ ( Iv 4,15a). Naime, sv. Terezija od Isusa nadahnjivala se cijeli život na tim riječima koje su joj bile kao nepresušni zdenac, donoseći joj uvijek nešto novo i potičući ju da gleda prema Gospodinu, prema životu vječnomu. Simbol vode bio je jako važan za njezin duhovni rast, za duhovni put koji je ostavila svojim sestrama.

Isus je došao u samarijanski grad Sihar. Kaže se da je Isus morao doći u taj grad da bi susreo Samarijanku i dao joj život. Želio ju je susresti. Sihar je simbol Božjeg spasenja, mjesto koje je sveto od početka. Međutim u jednom trenutku to mjesto postaje mjestom zaobilaženja. I to je čovjekov put. Na početku smo svi kršteni, a onda se malo po malo udaljujemo od Gospodina, te ga susrećemo tamo gdje nikad ne bismo rekli da ćemo ga susresti: „Ova žena susrela ga je na mjestu gdje ga nije očekivala i u vremenu u kojemu ga nije očekivala jer u podne na zdenac ide samo onaj tko želi biti skriven, tko ne želi da se priča o njemu. Ova žena ide na taj zdenac jer je žedna. Na tom zdencu susreće Isusa koji nije trebao biti tamo i kaže joj: ‘Daj mi piti!’ Tri su stvari tu bitne: žena, podne i žeđ za vodom. Isus samo na nekoliko mjesta u Evanđelju nekoga oslovljava s riječju ‘žena’. Svoju majku na svadbi u Kani i pod križem, te Mariju Magdalenu na grobu. Susreću se oko šeste ure kada je Isus umro na križu. Isto joj govori kao na križu: ‘Žedan sam!’ Isus susreće ovu ženu kako bi odgovorio na njezinu potrebu. Govoreći o toj njezinoj čežnji, spušta se još dublje“, rekao je vlč. Miličević.

Isus svakom čovjeku upućuje svoj pogled pun ljubavi. To je ponizan pogled. O tome piše i sv. Terezija u svojim djelima kada kaže: Gledaj, On te gleda… Kada ne znate kako moliti, dođite pred Isusa i samo ga gledajte. Potrebno je samo doći, pojaviti se u nezgodno vrijeme, možda onda kad nam se ne da. Isusov pogled će nam dati puno više negoli smo sposobni moliti. Ne smijemo se bojati stati na Terezijin put i hodati njezinim koracima i stalno žeđati: „Gospodine, daj mi te vode!“

Na kraju sv. Mise predslavitelj je čestitao sestrama karmelićankama svetkovinu te im zaželio da budu hrabre poput sv. Terezije od Isusa, da se svakodnevno napajaju na tom živom vrelu Božje ljubavi i da tu ljubav daruju drugima.

Svetu misu pratile su svojim skladnim pjevanjem čuvarice svetišta pod ravnanjem s. M. Kristine Jadanić. Misnim slavljima prethodila je molitva svete krunice i svečana Večernja svetkovine.

Na spomendan Blažene Djevice Marije od svete Krunice u subotu 7. listopada 2023. salezijanski prednovaci pod vodstvom svog odgojitelja don Mladena Delića hodočastili su sestrama karmelićankama u Brezovicu. Susret je započeo misnim slavljem koje je predvodio don Mladen.

Na početku misnog slavlja predvoditelj je istaknuo važnost današnjeg spomendana Kraljice svete Krunice, te je rekao da je krunica jednostavna, ali snažna molitva koju je Majka Crkva prepoznala. Potaknuo je prisutne da preporuče Majci Božjoj sve svoje nakane i želje i da predaju svoje srce njezinome Sinu kako bi ih milost Božja dotakla da svijetle poput Marije.

„Dok držiš krunicu u ruci, držiš Gospu za ruku… Kako se možemo ljepše susresti s Gospodinom nego u Euharistiji? Sve nas objedinjuje Krist Spasitelj naš. Nosimo Božji blagoslov drugima. Nemojmo biti sebični, već ga dijelimo s kime se god susretnemo. Dopustimo Bogu i Majci Božjoj da nas ispune sobom, da budemo nositelji Božje ljubavi“, poručio je don Mladen.

Budući salezijanci animirali su Euharistijsko slavlje oduševljenom pjesmom.

Nakon misnoga slavlja susret se nastavio u sestarskoj govornici gdje su se mladi salezijanci predstavili i upoznali sa sestrama i s njihovim životom te im se preporučili u molitve. Na kraju susreta don Mladen se zahvalio sestrama za njihovu požrtvovnost i molitvenu blizinu sa željom da se tradicionalni susreti i dalje nastave.

U četvrtak 5. listopada 2023. urednici i djelatnici Glasa Koncila i Malog Koncila tradicionalno su hodočastili sv. Tereziji od Djeteta Isusa i Svetog Lica u Karmel u Brezovici. Zavjetno euharistijsko slavlje u prigodi 60. obljetnice djelovanja Glasa Koncila i Malog Koncila predvodio je preč. Tomislav Hačko, vicepostulator za kauze beatifikacije i kanonizacije Zagrebačke nadbiskupije i pročelnik Tiskovnog ureda Zagrebačke nadbiskupije.

Na početku misnog slavlja, glavni urednik Glasa Koncila Branimir Stanić pozdravio je sve prisutne, a posebno predvoditelja slavlja preč. Hačka mislima sv. Male Terezije, s osobitim naglaskom na njezinu ljubav koju je živjela kao karmelićanka, zaručnica i majka duša.

U poticajnoj homiliji predvoditelj slavlja objedinio je sv. Malu Tereziju, bl. Alojzija Stepinca i Glas Koncila u jedinstvenu cjelinu. Poveznica je molitva i naviještanje Božjeg kraljevstva: „Molitva i navještaj Božjeg kraljevstva, stvarnosti su koje je vjernik pozvan živjeti svakoga dana. Čak štoviše, dio su našeg vjerničkog identiteta, onoga tko smo i na što nas je i sam Gospodin pozvao. Tako, iako su ih Mala Terezija i bl. Alojzije Stepinac živjeli na potpuno različite načine – Terezija u svojoj redovničkoj ćeliji, a bl. Alojzije s nadbiskupskog prijestolja koje će izrasti u križ (usp. J. Vraneković, Dnevnik, 415) – u temelju oba života nalazile su se molitva i navještaj blizine Božjega kraljevstva.“

Propovjednik se potom zapitao: „Kako su to oni uspjeli živjeti i kako mogu doći do takve svetosti?“, te odgovorio jednom riječju: molitva. Istaknuo je kako je kod sv. Male Terezije molitva zanos srca, jednostavan pogled upravljen k nebu, poklik zahvalnosti i ljubavi u krilu kušnje kao i u krilu radosti, a za bl. Alojzija Stepinca molitva je milost Božja.

Ta molitva, navještaj Božjeg kraljevstva i radost nalaze se u svim izdanjima Glasa Koncila i to ih povezuje u jedno, naglasio je. Citirajući blagopokojnog kardinala Franju Kuharića ustvrdio je da je Glas Koncila „vršio i izvršio veliko poslanje u službi Evanđelja, u vjernosti Crkvi, u promicanju papinih poruka, u obrani dostojanstva i prava ljudske osobe, u obrani obiteljskih vrijednosti, u stalnom podržavanju nade za Crkvu i hrvatski narod.“

Homiliju je također završio mislima kardinala Kuharića: „Urednicima i suradnicima Glasa Koncila molim darove Duha Svetoga da u ovom vremenu nalaze uvijek pravu riječ i odabiru uvijek takav sadržaj koji će doprinositi duhovnom rastu Božjega naroda u lijepoj našoj Domovini! Nastavljajući svoj put uvijek u koordinatama istine i ljubavi, neka Glas Koncila bude svjetlo i blagoslov za sve čitaoce!“, te zaželio da ih prati zagovor sv. Male Terezije i bl. Alojzija Stepinca.

Pri kraju misnoga slavlja, preč. Hačko pozvao je prisutne da budu ljubav u srcu Crkve poput crvenih makova na Gospodnjoj njivi. Zatim je blagoslovio ruže, znak Terezijinih milosti koje je obećala sipati s neba te ih je podijelio djelatnicima Glasa Koncila i Malog Koncila.

Misno slavlje animirale su svojim lijepim pjevanjem sestre karmelićanke pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić. Slavlje 60. rođendana Glasa Koncila i Malog Koncila, kao i 150. obljetnice rođenja sv. Male Terezije i 25. obljetnice beatifikacije bl. Alojzija Stepinca, utemeljitelja brezovičkog Karmela, nastavilo se u sestarskoj govornici gdje su djelatnici i sestre izmijenili čestitke, te podijelili radost zajedništva u ozračju pjesme, zahvalnosti i ohrabrenja.

Središnje misno slavlje na blagdan sv. Terezije od Djeteta Isusa i od Svetog Lica u nedjelju 1. listopada 2023., uz 150. obljetnicu njezina rođenja i 100. obljetnicu njezine beatifikacije, predvodio je u Karmelu u Brezovici Apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj Giorgio Lingua u zajedništvu s mons. Stjepanom Bradicom, preč. Zvonkom Vukovićem i trajnim đakonom Željkom Kovačevićem.

Domaći župnik Vuković srdačno je pozdravio nuncija Giorgia i zaželio mu dobrodošlicu, kao i prisutnim svećenicima i vjernicima. Prvo čitanje pročitao je Luka Balaško, drugo Šimun Jurilj, dok je Evanđelje navijestio trajni đakon Željko Kovačević.

U nadahnutoj homiliji, a u prigodi velikih jubileja svetice iz Lisieuxa, Apostolski nuncij je razmotrio veličinu Božju u jednostavnosti i malenosti te duše. Istaknuo je kako sv. Mala Terezija nije odustajala od svojih najvećih želja za svetošću koju je i postigla zahvaljujući ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu za koju je potrebna odlučnost i hrabrost. Dodao je kako veličina osobe ne leži u velikoj moći, već u njezinom velikom služenju, ne u ostvarivanju velikih projekata, nego u prepuštanju Božjoj ljubavi.

Propovijed je u cijelosti dostupna preko sljedeće poveznice:

https://ika.hkm.hr/dokumenti/homilija-apostolskog-nuncija-giorgia-lingue-na-blagdan-sv-male-terezije-karmelu-u-brezovici/

Pri kraju misnog slavlja preč. Vuković zahvalio je preuzvišenom Nunciju na ohrabrujućoj homiliji. Nakon toga uslijedio je tradicionalni blagoslov ruža, simbola Terezijine ljubavi i blizine, te svečani blagoslov i pjesma Majci Božjoj „Kraljice svete krunice“, te čestitke sestrama, kao i nakane vjernika koje su im preporučili kod rešetaka.

Osim središnjeg misnoga slavlja koje je predvodio mons. Giorgio Lingua, slavljena je večernja misa koju je predslavio ravnatelj Hrvatskoga Caritasa fra Tomislav Glavnik, OFMConv, a suslavio je o. Nikola Grizelj, OCD.

U homiliji se fra Tomislav osvrnuo na duhovni život sv. Male Terezije, njezin duhovni rast u vjeri i krepostima. Rekao je da se sv. Terezija od Djeteta Isusa i od Svetog Lica potpuno predala Gospodinu nakon što je svladala sve poteškoće poput djeteta o kojem Isus govori u Evanđelju po Mateju (Mt 18,1-4): „Isus se zauzima za djecu jer su jednostavna, iskrena, imaju povjerenja u roditelje i daju se voditi. Djeca su najbolji poticaj svima nama za život Evanđelja i svetosti. Kada uzmemo Novi zavjet u ruke, kao što ga je sv. Terezija redovito uzimala, ulazimo u Isusov mentalitet, u Isusove misli. Tada stvari malo pomalo dolaze na pravo mjesto“, rekao je propovjednik.

„Život po Evanđelju koje je živjela i svjedočila sv. Mala Terezija može nam poslužiti za ispit savjesti u našoj svakidašnjici. Možemo si postaviti tri pitanja: Zašto se dajemo ili ne dajemo voditi od Boga? Jesmo li svjesni svojih mana i pogrešaka? Što smo kadri promijeniti da bismo bili sličniji Kristu Gospodinu? Ta si pitanja često moramo postavljati“, naglasio je fra Tomislav.

Na kraju homilije ustvrdio je da se svetost može postići u kratkom vremenu kao što ju je postigla sv. Mala Terezija sa svega dvadeset i četiri godine, samo je bitno pouzdanje i beskrajno povjerenje u Gospodina.

Liturgijsko pjevanje predvodile su čuvarice svetišta, a blagoslov ruža, simbola Terezijinih milosti koje je obećala sipati na zemlju, nije izostao.

Za jubilarni blagdan stote obljetnice proglašenja blaženom svete Male Terezije i 150. obljetnice njenog rođenja sestre karmelićanke su se pripravljale devetnicom, a na sam blagdan misnim slavljima prethodila je molitva krunice na nakane Crkve, hrvatskog naroda i svijeta, te Večernja Časoslova, kao i primanje sakramenta pomirenja i Gospinog škapulara.