U subotu, 16. rujna varaždinski biskup Bože Radoš predslavio je u Stepinčevu Karmelu u Brezovici svečanu koncelebriranu misu i obred svečanih doživotnih zavjeta s. M. Benedikte od Božanskog Milosrđa (Monike Pernar).
S biskupom su, među ostalim, koncelebrirali vlč. Marko Domiter, biskupov tajnik, vlč. Domagoj Lacković, župnik Sv. Obitelji iz Slavonskog Broda, vlč. Krešimir Babić, vlč. Josip Đurin, domaći župnik preč. Zvonko Vuković, te oci karmelićani: o. Dario Tokić, o. Ivan Živković, o. Nikola Grizelj.
Na početku misnog slavlja domaći župnik preč. Vuković pozdravio je biskupa i sve prisutne, te im zaželio dobrodošlicu. Biskup je srdačno uzvratio na pozdravima, te je između ostalog rekao i to da smo danas okupljeni da čujemo iz duše i srca da se jedna sestra potpuno predaje dragome Bogu. Potom je naglasio da je poziv čin ljubavi koja dolazi od Boga. Bog je onaj koji zahvaća dušu i zove ju da hrabro pođe za njim. On mijenja život pozvanih, s. Marije Benedikte, ali i svakoga od nas. Ovaj čin zavjetovanja je susret nas i Boga.
Misna čitanja pročitali su: fr. Jakov Vuković, OP, bogoslov Mihael Popić, a Evanđelje vlč. Domagoj Lacković, dok je litanije Svih Svetih otpjevao vlč. Marko Domiter.
„Danas želimo biti sudionici jednog obećanja koje izvire iz srca. Danas će s. M. Benedikta tri puta iz srca reći Bogu ‘da’. Ona će preuzeti na sebe evanđeoske savjete. Obećat će da će živjeti siromaštvo, čistoću i poslušnost,“ rekao je biskup Radoš na početku homilije.
Nadalje je protumačio značenje svakog pojedinog zavjeta, te je rekao i to da je zavjeta s. M. Benedikta od Božanskog Milosrđa po zavjetu siromaštva stavila na vagu bogatstva i ocijenila svojim srcem da je Bog jedini Bog za kojeg treba živjeti i svega se odreći. Po zavjetu djevičanstva, zavjetovanica će pokloniti dubinu svoje duše Kristu Zaručniku. On je onaj koji će trajno boraviti u njezinoj duši. Govoreći o zavjetu poslušnosti, biskup Radoš je spomenuo da će s. M. Benedikta obećati poslušnost Onome koji je bio poslušan do smrti, a koji od nje traži da ima dobro uho na Njegovu Riječ.
Tumačeći prigodna misna čitanja zastao je na tekstu iz Knjige Pjesme nad pjesmama, te se osvrnuo na riječi zaručnice: „Stavi me kao znak na srce, kao pečat na ruku svoju…“, i rekao, ako je nešto stavljeno na srce, to ostaje trajno, vječno. Pečat je znak ljubavi, ne jedno pravilo, geslo, već nešto što omogućava da pjevamo o ljubavi Božjoj dovijeka.
Govoreći o Ivanovu Evanđelju u kojem nam sam Isus definira sebe da je Put, Istina i Život, protumačio je te tri riječi koje sažimaju svu istinu naše vjere. Isus je došao da bi nam pokazao put k Ocu. Došao je iz ljubavi da pokaže pravu sliku Boga. On je onaj most koji spaja Nebo i zemlju. On je Istina u Bogu, jedina Istina koju stalno moramo osluškivati u duši. On je Ljubav koja se daje. On je Istina koja se na križu pokazuje kao Istina koja nadilazi naše ljudske istine.
On je Život. Bez Njega nema života. To je Život koji ima iskustvo boli, odbacivanja i smrti…
„Tako jednostavno nam Evanđelje kaže da onaj koji to osjeća iz ljubavi može reći: ‘Evo me! Želim slijediti tvoje stope! Ja sam te upoznala kao Ljubav koja je beskrajna.’
Sestre su se posvetile Bogu za braću ljude. One su sklopljene ruke koje daju snagu Crkvi da može hodati. Tom snagom molitve pokreću naše motore da možemo ići naprijed. Zavjet je izričaj vaše ljubavi i srca. Živite tu radost i ljubav,“ rekao je na kraju homilije varaždinski biskup.
Nakon Litanija Svih Svetih i upita o nasljedovanju Krista s. M. Benedikta je položila svoje svečane doživotne zavjete u ruke č. Majke Regine od Presvete Euharistije, Popić, OCD. Nakon svečanog blagoslova i primanja redovničke koprene s. M. Benedikta se pridružila Karmelskom redu i postala punopravni član zajednice sestara karmelićanki u Brezovici.
Pri završetku misnoga slavlja, preč. Vuković zahvalio se biskupu i prisutnima, a biskup je još jedanput čestitao s. M. Benedikti na daru svečanih doživotnih redovničkih zavjeta kojim je postala blagoslov za Crkvu, Karmelski Red i za hrvatski narod.
Misno slavlje animirao je o. Nikola Grizelj,OCD, a sestre su ga uzveličale svojim lijepim pjevanjem pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD.
Nakon misnoga slavlja, slavlje se nastavilo okrepom i prijateljskim susretom s biskupom, roditeljima i prijateljima u karmelskoj govornici.
Marija Benedikta rođena je 1989. godine u Slavonskom Brodu. Tu je primila vjeru i sakramente. Završila je Kineziološki fakultet u Zagrebu i radila je u struci, nakon čega je 2015. ušla u Karmel u Brezovicu gdje je na Svi Svete 2018. položila privremene zavjete.
Svetkovina Gospe Karmelske svečano je proslavljena u nedjelju 16. srpnja 2023. u Samostanu Kraljice Karmela u zagrebačkoj Brezovici.
Štovatelji Karmelske Gospe, članovi Škapularske bratovštine, te braća i sestre karmelićani svečano su proslavili svetkovinu slavljem četiriju misa. Središnje slavlje predslavio je o. Slavko Slišković, ministar Hrvatske dominikanske provincije Navještenja Blažene Djevice Marije. Suslavili su kanonik preč. Stjepan Bradica i domaći župnik preč. Zvonko Vuković, a posluživao je trajni đakon Željko Kovačević.
Na početku slavlja, župnik Vuković pozdravio je oca provincijala i sve prisutne, te se prisjetio duhovne povezanosti otaca dominikanaca s Karmelom gotovo od njegovih temelja pa do današnjeg dana i zaželio mu dobrodošlicu.
Misao vodilja fr. Slavkove homilije bila je Marijina majčinska zaštita u Isusovom i našem životu. Tako je rekao da je sveta gora Karmel slika Djevice Marije jer se u njezinoj osobi uprisutnio sam Bog, postao najbliži ljudima te ne umanjivši njezinu ljupkost učinio ju znakom plodnosti njegove milosti.
„Mi smo danas ovdje jer i sami težimo usponu na brdo Karmel, želimo se približiti Bogu. A taj put nam ne može nitko drugi tako lijepo predstaviti i na njemu nas pratiti kao Blažena Djevica Marija. Ona nam pruža i svoju majčinsku zaštitu koja je simbolično predstavljena u škapularu“, rekao je.
Zatim je pojasnio da je smisao blagdana Gospe Karmelske da u vjernici u njoj prepoznaju, časte i mole svoju zaštitnicu jer im nitko ne može biti bolja zaštitnica od Majke kojoj je sam Bog povjerio svoga Jedinorođenoga Sina.
„Dolazeći danas na ovo misno slavlje mi želimo obnoviti i učvrstiti našu vjeru u moć njezine majčinske zaštite. Stoga ćemo se sjetiti njezina života kako nam ga opisuju sveta evanđelja i razmatrati o trenutcima u kojima se ona pokazala zaštitnicom“, naglasio je o. Slišković.
Marija nije dopustila da Riječ Božja padne na neplodno tlo, nego je po njoj Riječ Tijelom postala. Također, ona je to tijelo, malenog Isusa, štitila u jaslicama. I nas u našim životnim nevoljama, nesigurnostima i neprihvaćanju štiti i brine se za nas – ustvrdio je.
Nadalje je razmotrio nekoliko primjera iz Isusovog života kada se Marija pokazala istinskom zaštitnicom. Tako je među ostalim naveo biblijska zbivanja koja o tomu govore od samog Isusova rođenja, pa do njegove smrti. Kad se Isus izgubio na hodočašću u Jeruzalemu, tri dana ga je zabrinuta tražila s Josipom. Nerijetko se i mi izgubimo na mnogim područjima: duhovnom, fizičkom, moralnom, a Marija nas poziva da slobodno svoju izgubljenost stavimo pred nju i molimo ju da nam pomogne – primijetio je.
Isto tako, spomenuo je da je Marija bila uz Isusa na njegovom križnom putu, dok su ga drugi izrugivali, pogrđivali, Marija mu je pružila majčinsku potporu. Time Marija i nama poručuje da nas ne ostavlja same u trenutcima napuštenosti, padovima i težini križeva – rekao je propovjednik.
Pa i kad mrtvo tijelo Isusovo skidaju s križa i polažu ga Majci Mariji u krilo, znak je da je Marija prisutna i onda kada nam više nitko ne može pomoći – dodao je.
„U ovih nekoliko primjera vidjeli smo kako je Marija doista prava nebeska Zaštitnica. Nema onoga što nije proživjela i što ne razumije… Zato nema nevolje u kojoj se ne smijemo njoj obratiti i pomoć zamoliti, ni trenutka u kojemu bi nas ona napustila“, istaknuo je fr. Slavko.
Propovijed je zaključio pozivom vjernicima da se stave pod Marijinu zaštitu moleći zajedno s njima osamnaeststoljetnu molitvu Majci Božjoj „Pod obranu se Tvoju utječemo“.
Pjevanje je predvodio mješoviti župni zbor svete Cecilije iz Župe Pohoda Blažene Djevice Marije u Vukovini, pod dirigentskom palicom orguljaša dr. sc. Branka Pucekovića.
Proštenje Gospe Karmelske otvorio je o. Zlatko Pletikosić, OCD, jutarnjom misom. U homiliji se osvrnuo na smisao hodočašća i na hodočasnike koji se u svome duhovnome životu nastoje susresti s Bogom i penjati se na brdo svoje nutrine da bi bolje vidjeli svijet i život u sebi. Pjevanje su predvodile sestre karmelićanke, pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić.
Vikar Župe Pohoda Blažene Djevice Marije u Vukovini vlč. Domagoj Koružnjak predslavio je hodočasničku zavjetnu misu svojih župljana. U homiliji je vjernicima približio odnos Blažene Djevice Marije i Ivana, ljubljenog učenika, želeći ih potaknuti na dublju povezanost s Isusovom Majkom i na potpuno predanje njoj po primjeru bl. Miroslava Bulešića. Pjevanje je predvodio crkveni zbor sv. Vida iz Mraclina, pod ravnanjem prof. Antuna Kotteka.
Proštenje Gospe Karmelske završilo je s večernjom misom koju je predslavio župnik u Brdovcu vlč. Danijel Hačko. Pjevanje su predvodile sestre karmelićanke. Za homiliju se nadahnuo na proroku Iliji i na njegovoj borbi za čistu i pravu vjeru u Izraelu. Jednako tako, govorio je o Djevici Mariji koja je vjerovala Božjoj riječi i donijela svijetu Spasitelja, Krista Isusa, kao oblak koji je donio spasonosnu kišu u Ilijino doba.
U danima trodnevnice i na samom proštenju Karmelske Gospe, sakrament pomirenja dijelilo je nekoliko svećenika kao i oblačilo vjernike u Gospin škapular.
Preč. Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu, predslavio je uočnicu Gospe Karmelske u subotu 15. srpnja 2023. u brezovičkom Karmelu.
Karmelskim duhom satkanu homiliju započeo je tumačeći da sama riječ „karmel“ znači plodnu vrtnu zemlju, znak Božje prisutnosti i plodnosti koju njegova milost donosi, te ujedno predstavlja sliku Djevice Marije koja je osjenjena Duhom Svetim postala mjestom Božje prisutnosti i blagoslovom svima koji „žeđaju za Bogom živim i pravim“.
Zatim je vjernike izbliza upoznao s poviješću Karmelskog reda koji je nastao u 12. stoljeću u Palestini, na gori Karmelu gdje su se okupili pobožni muževi kako bi u molitvi i pokori služili dragom Bogu i stavili se pod zaštitu Blažene Djevice Marije. Oni su se prozvali „Braća Blažene Djevice Marije od gore Karmela“. Blagdan Gospe Karmelske proglašen za cijelu Crkvu 1726. godine zaslugom pape Benedikta XIII.
Propovjednik je nastavio pitanjem: „U čemu je, zapravo, posebnost ovoga Reda i karmelske duhovnosti? Odmah odgovaramo – u nasljedovanju Krista poput Marije koja je bila ne samo njegova majka, već savršena Isusova učenica. Ona nas uči kako živjeti, slušati i razmatrati Božju riječ (Lk 2,51); kako biti blizak i solidaran s bližnjima koji su u potrebi i nevolji (Lk 1, 39-45); kako biti ustrajan u molitvi i u zajedništvu s braćom i sestrama (Dj 1, 14)… Karmelska duhovnost i nakon osam i pol stoljeća pruža ideal duhovne obitelji intimnog prijateljstva s Bogom po žrtvi i molitvi, kako nam pokazuju divni primjeri karmelskih svetaca i svetica koje je Crkva uzdigla na čast oltara. Neka ova i slične inicijative budu prigoda i našim djevojkama koje razmišljaju o duhovnom zvanju da izbliza upoznaju karmelsku duhovnost svete Terezije Velike, koja, kako tvrde neki spisatelji, ‘predstavlja vrhunac kršćanske duhovnosti svih vremena.’“
Pri kraju homilije preč. Pavlaković se obratio Majci Božjoj. Preporučio joj je naše očeve i majke, kao i vjeru u hrvatskome narodu, njegovu sadašnjost i budućnost, te završio riječima: „S takvom odanošću i povjerenjem sutra svetkujmo Gospu Karmelsku koja je nazočna na ovom svetom mjestu 84 godine. Naš je blaženik Alojzije na ovome mjestu ‘otkrio ljepotu Marijine blizine’ te pozvao sestre karmelićanke da ovdje ostvare mjesto kontemplacije i molitve… I mi, okupljeni večeras oko njezine slike, usrdno joj se obraćamo, molimo i pjevamo: ‘Hrvat za križ bojak bije sveti: vodio ga ljiljan barjak Tvoj. Ti nad nama plašt razastri bijeli; brani Gospo, brani i nadalje narod svoj!’ Tako je bilo jučer i tijekom prošloga stoljeća. Tako neka bude danas i sutra, i u sve vijeke vjekova. Amen!“
Trodnevna duhovna priprava za svetkovinu Gospe Karmelske završila je svečanim blagoslovom i pjesmom „Slavna Gospo od Karmela“, te primanjem novih članova u Karmelsku bratovštinu.
U petak 14. srpnja 2023. ovogodišnji mladomisnik p. Karlo Mario Petrović, CPPS, misnim je slavljem uveo štovatelje Gospe Karmelske u drugi dan trodnevne priprave za njezinu svetkovinu u Karmelu u Brezovici.
U svojoj homiliji p. Karlo Mario osvrnuo se na Božju ljubav prema čovjeku koja se očitovala već na prvim stranicama Biblije. Bog je nakon pada Adame i Eve htio zaštititi čovjeka. Bog daje čovjeku duhovnu opremu koju bi svaki kršćanin trebao imati na sebi u borbi protiv neprijatelja Sotone i sila zla. Istaknuo je da se glavna bitka vodi u mislima, a misli se začinju u srcu. Poradi toga svaki kršćanin treba obući, prema sv. Pavlu, kacigu spasenja, oklop pravednosti, pojas istine, obuću spremnosti, štit vjere i mač Duha, to jest Riječ Božju.
Propovjednik je rastumačio smisao svakog pojedinog oružja, te je spomenuo i to da je smisao kacige spasenja buditi svijest i uvjerenje da smo spašeni i da je Isus Krist iz ljubavi prema nama prolio svoju predragocjenu Krv i da ta svijest treba živjeti u našim srcima. Također je pozvao vjernike na život u istini i na hod u obući spremnosti.
„U našim kušnjama i trpljenjima naša se vjera jača… Iza svake bitke je nova bitka, ali svakom dobivenom bitkom smo jednu stepenicu bliže raju… Zato trebamo znati i poznavati Riječ Božju da se možemo suprotstaviti đavlu“, naglasio je.
Pjesmom „Ave Maria“ Vinka Glasnovića završilo je misno slavlje, a nakon svete mise p. Petrović obukao je vjernike u Gospin škapular i ohrabrio ih na nasljedovanje njezinih kreposti.
Rektor Nacionalnog svetišta sv. Josipa iz Karlovca mons. Antun Sente predvodio je u četvrtak 13. srpnja 2023., na blagdan Majke Božje Bistričke, prvi dan trodnevne duhovne obnove za svetkovinu Gospe Karmelske u njenom svetištu u Brezovici.
U homiliji je mons. Sente povukao poveznicu između Nacionalnog svetišta sv. Josipa i Nacionalnog svetišta Majke Božje Bistričke. Naime, spomenuo je biskupa Martina Borkovića koji je 1684. godine poslao jednog svog kanonika u bistrički kraj da pronađe zazidani kip Majke Božje Bistričke. Kada je pronađen kip, postavio ga je na bistrički oltar. Isto tako, 1687. godine pokrenuo je sinodu na kojoj je predložio da se sv. Josipa izabere za zaštitnika Hrvatskog kraljevstva, što je potvrđeno jednoglasnom odlukom Hrvatskog sabora.
U nastavku homilije mons. Sente je rekao da su svi zagrebački biskupi posebno promicali pobožnost prema Majci Božjoj, a istovremeno i pobožnost prema sv. Josipu. Među njima je istaknuo bl. Alojzija Stepinca. „Stoga danas dok častimo Majku Božju Bistričku, želimo razmišljati i o sv. Josipu i vidjeti kako to jako dobro ide zajedno“, rekao je.
Starozavjetni Josip bio je prodan od svoje braće u Egipat i spasio ih je u vrijeme gladi. Doživio je nepravdu od svoje braće i nije im se osvetio, već im je pomogao u nevolji. U svom križu ne vidi povod za osvetu, već Božji plan koji se trebao dogoditi da bi njegov narod ostao na životu. Poput starozavjetnog Josipa, novozavjetni Josip uviđa da je njegova zadaća dar od Boga. Josip je sačuvao dostojanstvo Blažene Djevice Marije. Marija vrši svoju ulogu majke koja primjećuje potrebu svoje djece. O tome nam govori svadba u Kani Galilejskoj, na kojoj je Isus učinio svoje prvo čudo po Marijinom posredovanju.
Na kraju homilije propovjednik je poručio: „Molimo za naše obitelji da poput sv. Obitelji budemo ujedinjeni i tako očuvamo naše obitelji. Josip i Marija su bili uvijek zajedno u svakoj teškoći, pa i onda kada su izgubili i tražili Isusa. Tako i mi, ostanimo zajedno kada trebamo čuvati dostojanstvo nekog člana obitelji sa sviješću da je Bog s nama i da nas ne napušta i ne ostavlja“, zaključio je mons. Sente.
Misno slavlje uveličale su svojim skladnim pjevanjem čuvarice svetišta, a vjernici su preporučili svoje nakane Majci Božjoj Karmelskoj i stavili se pod njezinu zaštitu pristupajući sakramentu Pomirenja i primajući Gospin škapular.
Petorica mladomisnika Zagrebačke nadbiskupije posjetili su, pod vodstvom svoga duhovnika vlč. Ante Pavlovića na blagdan sv. Tome apostola u ponedjeljak 3. srpnja, sestre karmelićanke iz Stepinčeva Karmela u Brezovici.
Sestre karmelićanke posjetili su Krunoslav Hikec, Petar Tisaj, Domagoj Topić, Sebastijan Valjavec i Matej Zakanj. Posjet je započeo misnim slavljem koje je predslavio vlč. Krunoslav Hikec. Prvo čitanje pročitao je vlč. Domagoj Topić, a evanđelje je navijestio vlč. Petar Tisaj, a propovijedao je vlč. Matej Zakanj.
Na početku misnog slavlja vjernike i sestre pozdravio je vlč. Pavlović, te između ostalog rekao da tom misom zahvaljuju Gospodinu i Majci Božjoj na daru svećeništva, a sestrama na molitvama i žrtvama koje su ugradile u životni put svakog mladomisnika.
U propovijedi je vlč. Zakanj istaknuo dva biblijska lika: sv. Tomu apostola i Blaženu Djevicu Mariju. „Kada razmišljamo o sv. Tomi, razmišljamo o tome što je tražio. Vidimo da nije drugačiji od mentaliteta našega vremena. Želi dotaknuti, imati Isusa u svojoj blizini poput nas danas. Ako ne možemo vidjeti, dotaknuti, ako znanost ne može dokazati, onda ne vjerujemo“, naglasio je. Isto tako, rekao je da Isus dopušta Tomi da dotakne njegovo uskrsnulo tijelo te je uočio da je Tomin problem bio u tome što je bio sam, što je tragao neovisno o Crkvi i zajednici Kristovih učenika, a drugi problem je bio u tome što nije vjerovao na riječ, što nije bio poslušan.
Blažena Djevica Marija je drugačija. Na njoj se mogu primijeniti riječi: „Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju“ (Iv 20, 29). Za razliku od sv. Tome, Bl. Djevica Marija je bila poslušna Božjoj Riječi – nije vidjela, ali je vjerovala. Cijeli svoj život vršila je volju Božju, rekao je vlč. Zakanj te pozvao prisutne da razmisle o temeljnom stavu vjere, a to je poslušnost Bogu i njegovoj Riječi. Jednako tako govorio je o redovničkoj poslušnosti, o svećeničkoj, kao i vjerničkoj poslušnosti s naglaskom da je svatko od vjernika pozvan biti poslušan Bogu u konkretnosti svoga života.
„Svetost nije samo za sestre karmelićanke. Svatko od nas je pozvan biti svet… Blažena Djevica Marija nije tražila dokaze, nije stavljala zapreke, već se prepustila volji Božjoj. U svojoj slobodi dala je svoj ‘Da’ Bogu. Na to smo pozvani i mi danas“, poručio je mladomisnik Zakanj.
Na kraju misnog slavlja, vlč. Pavlović zahvalio je voditelju slavlja i propovjedniku te je preporučio njih i ostale mladomisnike u molitve sestara i vjernika. Mladomisnici su podijeli svim prisutnima svoj mladomisnički blagoslov, dok su sestre zapjevale svečani „Do nebesa nek se ori“, pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD. Prijateljski susret nastavio se u sestarskoj govornici gdje su se mladomisnici izbliza upoznali sa sestrama i izmijenili svoja duhovna iskustva.
Preč. Ivan Topolnjak, dosadašnji župnik Župe Svetih anđela u zagrebačkom Savskom gaju, proslavio je na Petrovo, u četvrtak 29. lipnja u Karmelu u Brezovici svoju 50. obljetnicu svećeništva. Uz njega je koncelebrirao preč. Stjepan Bradica, kanonik.
U homiliji zlatomisnik se osvrnuo na apostolske prvake, sv. Petra i Pavla, na njihov život, poslanje, vjeru i svjedočenje. Upitao se: „Što mi možemo danas od njih naučiti, zaključiti, dobiti, usvojiti i živjeti? Sv. Petar i Pavao nisu bili odmah sveti. Sv. Pavao je bio pametan, školovan i na kraju progonitelj kršćana dok nije naišao na Isusa na putu za Damask i pao s konja kada je čuo glas: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš?’ Tada je promijenio svoje ime iz Savla u Pavao. Dobio je novu zadaću: biti Kristov apostol. Zašto je Isus izabrao Petra i Pavla? Pavao je progonio kršćane, a Petar je zanijekao Isusa, a danas su najveći što mogu biti. Danas od njih možemo naučiti da nitko od nas ne može biti odbačen, da ne znam kakav je“, misli su preč. Topolnjaka.
Jednako tako, predvoditelj slavlja naglasio je da „danas slavimo njihovu pobjedu, dan njihovog mučeništva kad su ispili čašu Gospodnju i postali Božji prijatelji. To je znak Božje pobjede u njihovim životima. Slično je i danas kad se nađemo u raznim kušnjama i nevoljama, Bog će pobijediti, a naše je ne gubiti nadu, već se uzdati u Božju riječ.“
Propovjednik je naglasio da su Petar i Pavao bili svjedoci Istine, što su kroz povijest bili mnogi kršćani, a „na što smo i mi danas pozvani.“ Naime, da Isus zrači u nama, da bude po nama vidljiv u današnjem svijetu u kojemu se događaju trajni napadi na kršćansku vjeru. No, izvor i snagu za život daje nam vjera, euharistija, molitva i dnevno svjedočenje. Kršćanin je pozvan biti drugačiji: živjeti ono što naučava vjera i biti spreman odreći se sebe. Tko se nije kadar odreći sebe, ne može biti Božji. Isus je izgradio Crkvu na Petrovoj vjeri i povjerio mu zadaću da bude stijena u toj Crkvi. Ne živi se od nevjere, već od predanja, od krvi i od ljubavi, rekao je.
„Molimo Petra i Pavla da nam kod Isusa izmole jakost vjere koju su oni imali. Oni su sve ostavili i pošli za Isusom. Je li bi mi mogli tako napraviti i poći za njim? Molimo ih da stoje uz svoju Crkvu. Petar je dobio zadaću da bude nepokolebljiv, a Pavao da produbi vjeru u Crkvi. Molimo njihovu pomoć, zagovor i zaštitu da i mi tako živimo“, zaželio je zlatomisnik.
Misno slavlje u kojemu je preč. Topolnjak želio zajedno sa sestrama zahvaliti Gospi Karmelskoj na daru svećeništva i 50. obljetnici svećeničkog jubileja, animirale su pjevanjem čuvarice svetišta, a narod im se pridružio.
Na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, u petak 16. lipnja 2023., svećenici zagrebačke nadbiskupije zahvalili su dobrome Bogu i Majci Božjoj Karmelskoj, svečanim misnim slavljem na šestoj obljetnici svećeničkog života i rada. Misno slavlje predslavio je u ime svojih kolega, vlč. Tomislav Šagud, župnik župe Presvetoga Trojstva u Prečkom. Uz njega su suslavili vlč. Željko Nestić, župnik župe Bl. Alojzija Stepinca u Dugoj Resi, vlč. Krunoslav Kolar, župnik župe Rođenja Isusova, u zagrebačkoj Kajzerici, te vlč. Mario Dukić koji je na poslijediplomskom studiju kanonskoga prava na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, a u duhu im se pridružio vlč. Danijel Hačko, upravitelj župe sv. Vida mučenika u Brdovcu.
U uvodnim mislima, vlč. Šagud je između ostaloga istaknuo da nas Isus poziva na krotkost i poniznost srca, a to označuje ne nečiju ljepotu osobnosti nego životni program koji je nužan za ulazak u Božje Kraljevstvo. Isto tako je spomenuo da su se danas okupili u Karmelu jer imaju običaj da se o spomenu svoje obljetnice svećeničkog ređenja zahvale dragome Bogu i Majci Božjoj Karmelskoj na daru svećeništva, te je stavio svim prisutnima na srce molitvu za nova duhovna zvanja, kao i za postojeća, da ustraju na Božjem putu.
U nadahnutoj homiliji govoreći o nasljedovanju Presvetog Srca Isusova, propovjednik je istaknuo da u biblijskom govoru srce predstavlja središte osobe. „Stoga kad govorimo o Isusovom srcu, govorimo o samom središtu Boga, a to je ljubav… Osim samog Isusova srca, umjetnička djela često prikazuju i Isusa kako rukom pokazuje na svoje srce. To je poziv na nasljedovanje koje se može iščitati i iz današnjeg evanđeoskog ulomka, u kojemu nam Isus upućuje riječi: ‘Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti’ (Mt 11,28).“
U nastavku homilije, vlč. Šagud je pojasnio da riječ ‘dođite’ u Matejevom evanđelju Isus upotrebljava još samo tri puta, ali svaki puta poziva ljude da uđu u njegovo Kraljevstvo. Dakle, riječ ‘dođite’ nije samo poziv na zajedništvo nego i na nasljedovanje, što potvrđuje i poruka iduće rečenice iz današnjega čitanja: „učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca“ (Mt 11,29).
Govoreći o današnjem čovjeku koji se osjeća izmorenim i opterećenim, propovjednik je spomenuo da Isus poziva takve k sebi kako bi shvatili ljepotu Božjega zakona koji se u Bibliji često uspoređuje s jarmom.
U tom jarmu čovjek može naći svoju radost, sreću, ispunjene, zato Isus i kaže da je njegov jaram sladak, a breme lako (usp. Mt 11,30). Drugim riječima, mada nam Božje zapovijedi izgledaju teške, kao da će dokinuti našu slobodu i radost, no one ipak donose spokoj našim dušama.
Ako skinemo sa sebe „jaram“ Božjega zakona i Božje riječi, čovjek će na sebe staviti drugi jaram koji sigurno vodi u propast. „Postoje dva puta: ili ćemo slijediti Božje zakone, koji vode u život, ili zakone nekakve ideologije, koji vode u smrt. Već smo spominjali da ovca bez pastira nije slobodna, nego lak plijen divljih zvijeri. Kada Isus kaže: ‘dođite’, on nas poziva da odbacimo jaram zemaljskih ideologija, da uzmemo njegov i da naučimo biti poput njega: krotka i ponizna srca,“ istaknuo je vlč. Šagud.
Zatim je protumačio Isusov program o poniznosti i o podložnosti Božjoj volji, a u čijem korijenu je riječ nisko. Ponizan je onaj koji se uvijek drži manjim od Boga, za razliku od oholica i graditelja Babilonske kule. Isto tako, govoreći biblijskim rječnikom, krotak je onaj koji na ljudsko nasilje ne odgovara novim nasiljem, nego se uzdaje u Boga, misli su propovjednikove.
„Biti ponizan u susretu s drugim čovjekom znači smatrati da njegov život vrijedi više od mojega. Da Isus nije imao takvo srce, ne bi nikada dao svoj život za nas. Najlakše je drugu osobu odbaciti, maknuti iz svoga vidokruga, jer onda je problem riješen: ne moram više moliti i postiti za nju, ne moram joj naviještati evanđelje, ne moram ništa… Takvo srce nije Isusovo srce,“ naglasio je.
Na kraju homilije zaključio je da kao kršćani imamo dužnost pobrinuti se da čovjek u nama ne vidi neprijatelja, nego da može prepoznati Isusov lik – lik onoga kojega je cijelo vrijeme strpljivo čekao, trpeći sve udarce i nasilje, iščekujući trenutak kada će kroz njegovu gluhoću napokon podrijeti riječi: „Dođi k meni! – Ja ću te odmoriti!“ , poručio je predslavitelj.
Misno slavlje koje su pratile svojim lijepim pjevanjem čuvarice svetišta, završilo je svečanim blagoslovom, kao i pjesmom Presvetom Srcu Isusovu „Do nebesa“ Petra Perice.
Bogoslovi prve godine Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu, predvođeni odgojiteljem vlč. Tonijem Potrebićem, pohodili su u subotu 3. lipnja 2023. godine, bosonoge karmelićanke u Brezovici.
Susret je započeo misnim slavljem koje je predvodio vlč. Potrebić. Bogoslovi su asistirali i predvodili liturgijsko pjevanje.
U uvodnim mislima predvoditelj je, između ostaloga, rekao da se na prvu subotu u mjesecu lipnju, moli za dobra svećenička i redovnička zvanja, a jednako tako da Crkva slavi ljetne kvatre i moli za posvećenje ljudskoga rada jer „nema ljepše slike kako naš rad može biti blagoslovljen od slavlja euharistije“. Stoga je potaknuo prisutne da stave na oltar plod svojega rada kako bi svaki rad bio na slavu Božju i na izgradnju Kraljevstva Božjega.
U prigodnoj homiliji, vlč. Potrebić je istaknuo kako starozavjetni pisac Knjige Sirahove govori da je tražio mudrost od svoje mladosti, svjestan da istinska mudrost dolazi od Boga.
„Mi ljudi mudrost primamo kao dar od dragoga Boga. Što je ta mudrost? Mudrost je ispravan način življenja, prepoznavanja dubljeg smisla u svim stvarima, a tako i u svakodnevnici. U današnjem svijetu rad bi se mogao prepoznati kao nešto što mi služi da preživim. Međutim, biblijska mudrost govori da u radu čovjek pronalazi svoje posvećenje. Bog u kojega vjerujemo radi. Stvara svijet i čovjeka koji radeći nastavlja njegovo djelovanje i stvaranje. Prava, istinska mudrost prepoznaje u ljudskome radu mogućnost nastavka Božjega djela. Svaki put kad se opredjeljujemo za ljudski rad postajemo sličniji Bogu, doživljavajući Boga u punini“, istaknuo je propovjednik.
Pri kraju homilije potaknuo je sve prisutne da zajedno mole Gospodina da im podari istinsku mudrost u svim stvarima, ne samo u molitvi i kontemplaciji, već i u trenucima svakodnevnog služenja i rada. Poželio je da im euharistijsko slavlje bude orjentir i svjetionik da sve ono što primaju, primaju iz Božje ruke; da sve prepoznaju kao dar, kao Božju milost, te da budu spremni prepustiti sve Bogu.
Prije završnog blagoslova, vlč. Potrebić još jednom je preporučio bogoslove u molitve sestara i vjernika kako bi svi zajedno bili sugraditelji Kraljevstva Božjega.
Nakon misnoga slavlja, susret se nastavio u sestarskoj govornici gdje je časna majka M. Regina Popić, OCD, pozdravila bogoslove i vlč. Potrebića, te im obećala duhovno-molitvenu pratnju sestara.