"Događanja"

U subotu, 11. lipnja 2022., zagrebački bogoslovi, prva godina, pod vodstvom vlč. Maria Dukića, odgojitelja, posjetili su sestre karmelićanke u Stepinčevom Karmelu u Brezovici. Susret je započeo svečanim misnim slavljem koje je predslavio vlč. Dukić, a bogoslovi su uzveličali slavlje svojim krasnim pjevanjem i sviranjem.

Prvo čitanje pročitao je bogoslov Fabijan Križanović, a psalam je otpjevao Adrian Bogdan, dok su molitvu vjernika pročitali Nikola Sabljić i Martin Benceš.

U prigodnoj homiliji, vlč. Dukić se osvrnuo na liturgiju ljetnih kvatri s posebnim naglaskom na posvećenje ljudskoga rada. Tako je, nadahnjujući se na misnim čitanjima, rekao između ostalog i to da se sv. Pavao obraća onima koji žive neuredno; gledaju na tuđe poslove, a ne obaziru se na vlastiti rad, na vlastite mogućnosti, već im je u centru to koliko drugi rade, koliko zarađuju i time mjere sebe. „Naravno da u svakom ljudskom aspektu života postoje nepravde. Mi smo pozvani u miru i sa mirom raditi i svoj kruh jesti. Ono što ti je Gospodin dao, bilo pet talenata, dva ili jedan, nije svima dao isto, sa tim što imaš učini najbolje. Gledaj na ono što ti imaš i učini najbolje što ti možeš s tim. Ne gledaj koliko i što drugi čine. Gospodin će od nas tražiti račun za način života koji provodimo; kako koristimo slobodno vrijeme u odnosima s drugima, ne samo u poslu. Želimo biti oni koji nećemo sakrivati svoje talente, u poslu ići na minimalno, a ne davati maksimalno od sebe,“ rekao je između ostalog propovjednik.

Potom je protumačio kako je Gospodin lijenog slugu nazvao zlim slugom, te je rekao da je lijenost smrtni grijeh. Naime, često naglašavamo da nam se nešto ne da i da ne stignemo. Na kraju je propovjednik poručio svima prisutnima da mole u ovoj svetoj misi da Gospodin posveti njihov rad, te da iskoriste svoje talente na dobro drugih i na veću slavu Božju.

Prije završnog blagoslova, voditelj slavlja se zahvalio vjernicima i sestrama karmelićankama za molitve koje upućuju za bogoslove i nova duhovna zvanja kojih je svijet potreban, kao i za ustrajnost i vjernost postojećih duhovnih zvanja, sa željom da Gospodin dovrši dobro djelo koje je u bogoslovima započeo.

Na kraju misnog slavlja, bogoslovi i vjernici preporučili su se Majci Božjoj i zapjevali joj omiljenu pjesmu „Čuj nas Majko“.

Susret sa sestrama karmelićankama nastavio se u sestarskoj govornici gdje su se bogoslovi i sestre bolje upoznali i izmijenili iskustva o svom bogoslovskom i redovničkom životu, te o molitvi i radu. Susret je bio na obostrano obogaćenje i ohrabrenje, uz preporuke u molitve.

Učenici Umjetničke škole Franje Lučića iz Velike Gorice održali su u utorak, 7. lipnja 2022., u večernjim satima, koncert klasične glazbe pod ravnanjem prof. Zrinke Posavec, uz klavirsku pratnju prof. Krešimira Starčevića.

Koncert je bio jedan od završnih nastupa na kraju školske godine, a pod naslovom: „Dona nobis pacem.“ Nastupili su: Marija Vujević, Josephine Ida Zec i Marijan Tomić, kao i profesorica Posavec, koja je na početku pozdravila sve prisutne i uvela ih u birane skladbe. Mladi glazbenici izveli su veličanstveno i dostojanstveno jedanaest klasičnih skladbi. Među njima su bile: F. Durante: Vergin tutto amor, J. S. Bach: Aus Liebe will Heiland sterben, Muka po Mateju, A. Vivaldi: Laudamus te, Gloria,  A. Vivaldi: Domine Deus, Gloria, C. Saint- Saëns: Ave Maria,  J. S Bach: Quia respexit, Magnificat,  G. Fauré: Ave Verum Op., A. Dvořák: Ave Maria, W. A. Mozart: Agnus dei, Krunidbena misa u C- duru, C. Franck: Panis Angelicus, W. A. Mozart: Dona nobis pacem. Sestre karmelićanke i ljubitelji klasične glazbe oduševljeno su pratili mlade glazbenike i obogaćivali svoju dušu božanskim melodijama i  ljepotom duha, te radošću susreta s Beskrajnim.

Na kraju koncerta svi prisutni su zapjevali, pod vodstvom prof. Posavec, Domjanićevu: „K suncu prosi vsaka roža,“ malo se podružili i obodreni snažnim doživljajem susreta s Bogom i s Presvetom Djevicom nastavili hod vjere i svjedočenja.

U prigodi 25. obljetnice osnutka i djelovanja Hrvatskog katoličkog radija, vršitelj dužnosti ravnatelja tog radija vlč. Krunoslav Novak predslavio je svečanu Euharistiju treće Vazmene nedjelje 1. svibnja 2022. godine u Karmelu u Brezovici. Asistirali su mu ministranti Nikola i Petar Kirinić Grubić. Misnom slavlju su nazočili djelatnici i suradnici HKR-a, HBK, HKM-a i IKA-e. Svi su oni hodočastili u Karmel kako bi sebe i svoj rad preporučili zagovoru i zaštiti Blažene Djevice Marije, sv. Oca Josipa i bl. Alojzija Stepinca.

U uvodnim mislima, vlč. Novak je istaknuo da ovim slavljem otvaramo jubilarnu godinu HKR-a molitvom i Euharistijom. Dodao je da je molitva ono što nas krijepi i dopušta Gospodinu da uđe u naš život, da nas jača kao i Petra.

Propovjednik je rekao da je današnji dan toliko znakovit za svakog prisutnog na ovom misnom slavlju jer: „Naš odmor, rad, obitelj, zajedništvo – dar je Boga. Želimo mu reći hvala za 25 godina HKR-a. Utječemo se u molitve blaženom Alojziju Stepincu jer ovo je njegov Karmel. Znamo koliko je on brige posvećivao katoličkim medijima znajući da glas istine treba doprijeti do svakog čovjeka, do njegovog srca… Molimo u ovoj svetoj misnoj žrtvi za sve one koji su svoje živote utkali u ovih 25 godina, a više nisu s nama. Preporučamo Gospodinu i one koji nisu s nama jer su bolesni, kao i nas same.“

Osvrnuvši se na današnje Evanđelje, vlč. Novak je primijetio da su se učenici nakon Isusove smrti držali zajedno. Tako su bili zajedno i na lađi. To zajedništvo čini čitavu Crkvu. U svakome od učenika prepoznajemo neke od karakteristika nas vjernika. Naime, Toma zvani Blizanac je učenik koji se želio osvjedočiti; pripada zajednici, udaljuje se i opet se vraća natrag poput nas. Natanael je pravovjerni Židov. Uvijek je tu, ali nije dopustio da ga Gospodin do kraja dotakne svojom ljubavlju. Zebedejevi sinovi su mačevima željeli donijeti svijetu kraljevstvo nebesko. A tu je i Petar koji odlučuje: „Idem ribariti!“, a za njim polaze i drugi.

„Svi učenici su susreli Isusa Krista, ali svaki na svoj način. Oni su bacili mreže na lijevu stranu. Isus im govori da bace mrežu na desnu stranu. Većina nas smo dešnjaci i Gospodin upravo koristi našu slabiju stranu, našu lijevu ruku, da bismo bacili mrežu na desnu stranu. Dopustimo da Gospodin preko naših slabosti zahvati naše živote. Bez Boga ne možemo učiniti ništa. Svaki put kada Bogu predajemo svoje slabosti, Bog nam govori: ‘Pođi za mnom!’“, rekao je propovjednik.

Na kraju misnog slavlja zaželio je da nam Gospodin usmjeri pogled prema njegovom Uskrsu i njegovoj pobijedi koju nam želi darovati. Jednako tako, preporučio je u molitve sestara sve djelatnike HKR-a i sve urede i ustanove HBK.

Misno slavlje završilo je svečanim blagoslovom i pjesmom „Marijo, svibnja Kraljice“, a nije izostalo ni prijateljsko druženje uz razgovor, pjesme i preporuke.

Na blagdan sv. Katarine Sijenske, u petak 29. travnja 2022., u popodnevnim satima, u prigodi generalne vizitacije otaca karmelićana, generalni definitor o. Roberto Maria Pirastu, OCD, posjetio je sestre karmelićanke u Stepinčevom Karmelu u Brezovici. Susretu je nazočio i o. Dario Tokić, provincijal Hrvatske karmelske provincije sv. Oca Josipa.

O. Pirastu se srdačno pozdravio sa sestrama i nakon pohoda Presvetom, u sestarskom koru, uslijedio je bratsko-prijateljski susret. Riječ dobrodošlice u ime svih sestara, kao i u svoje osobno ime, uputila je poglavarica s. Ilijana Terezija Cvetnić, OCD, koja mu je zahvalila za darovane trenutke važne za molitveno-kontemplativni život, te ga upoznala sa sadašnjim duhovnim hodom zajednice.

Osvrnuvši se na povijest Stepinčevog karmela, o. Roberto rekao je između ostalog i to da se raduje što su došli u karmel koji je majka svih hrvatskih karmela. Posebno ga se dojmio osnutak i počeci života brezovičkog karmela u Hrvatskoj, te je naglasio da je ovaj karmel ostvarenje Stepinčeva sna.

U daljnjem tijeku razgovora upoznao je sestre sa stanjem Reda danas i s njegovom budućnošću. Isto tako, na upit sestara opisao je područje svoga rada i dužnosti koje su mu povjerene u službi generalnog definitora. Područje njegovog rada je srednja Europa, Italija i Malta.

Jednako tako, protumačio je sestrama neke dijelove provedbene upute Cor orans, osobito one koje se odnose na vitalnost samostana i početnu formaciju. Bilo je govora i o sinodalnosti Crkve i o doprinosu kontemplativnih redovnica istoj.

Pri kraj susreta sestre u formaciji su pjesmom pozdravile o. Roberta i o. Daria, a pridružila im se i čitava zajednica. Nije manjkalo niti obiteljske radosti i jednostavnosti, šale i smijeha.

Tu je bio i posjet našim sestrama na samostanskom groblju, šetnja vrtom i prigodni domjenak u sestarskoj blagovaonici. Zahvalivši Gospodinu i o. Pirastu na susretu, u nadi daljnje duhovne pratnje i podrške, kao i molitvene prisutnosti, sestre su ispratile svoju subraću i nastavile s većom radošću i revnošću služiti Gospodinu, moliti za velike nakane Crkve i karmelskog Reda.

Rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu preč. Matija Pavlaković predslavio je svečano euharistijsko slavlje na svetkovinu sv. Josipa, u subotu 19. ožujka, u svetištu Kraljice Karmela u Brezovici. Koncelebrirali su duhovnik sjemeništa vlč. Petar Mlakar, prefekt sjemeništa vlč. Luka Premelč i don Stjepan Bolkovac, SDB. Euharistijsko slavlje počelo je s ulaznom procesijom u kojoj se nosio Evanđelistar, koji je vlč. Premelč položio na oltar.

U uvodnim mislima preč. Pavlaković potaknuo je okupljene hodočasnike da i oni nose nadu izabranog naroda koja glasi: Idite k Josipu! Zatim je rekao da su došli biti dionici zajedništva vjere u kojem pred Gospodina donose svoje živote, svoju zahvalnost, te mole utjehu i snagu zagovora sv. Josipa, zaštitnika cijele Crkve i drage nam domovine Hrvatske. „U našem narodu, a napose u vjernicima Crkve zagrebačke, svjedoči se desetljećima istina Per Mariam et Josephum ad Deum – po Mariji i Josipu do Boga!“

Prvo čitanje pročitao je sjemeništarac Krunoslav Lukšić, psalam je otpjevao Patrik Turčin, a drugo čitanje Luka Vragović, dok je Evanđelje svečano otpjevao prefekt Premelč.

U homiliji preč. Pavlaković osvrnuo se na prvo čitanje proroka Samuela te ocrtao Samuelovo poslanje i ulogu u povijesti izraelskog naroda, prisjetivši se da je Samuel bio sličan Mojsiju jer je razgovarao s Bogom, te da je bio divan svećenički lik koji se nije bojao stupiti pred narod da ga u Božje ime opomene, a ni pred kralja kojemu je najavio Božji sud. Samuel je bio i „posrednik pomirenja“ i kanal spasenja. On je karizmatička osoba koja ostaje duhovni vođa svoga naroda. A kad je Gospodin odbacio Šaula, Samuel je pomazao Davida za kralja od kojega se za devet i pol stoljeća kasnije rodio Josip, muž Marijin, za koga evanđelist Matej kaže da je bio ‘pravedan’. Samuel je dakle bio sredstvo u Božjim rukama.

„Tko je sveti Josip koga Crkva danas osobito časti? Što možemo naći o njemu u tekstovima Svetoga pisma? Novi zavjet ga spominje samo u dvanaest redaka, bez ijedne njegove riječi. Ali, i ta mjesta su dovoljna da pokažu odlučujuće crte njegova života i djelovanja. Prema tim redcima on je bio pravedan muž, čovjek dobra srca koji je imao golemo pouzdanje u Boga. Bio je čovjek vjere i poslušnosti, vjeran i onda kad je poslušnost tražila velike žrtve. Pokazao se kao zaručnik i muž čista srca, kao brižan čuvar, skrbnik i otac najsvetije obitelji“, naglasio je propovjednik.

Govorio je i o Josipovoj slavi i čašćenju u posljednjih stotinu godina u čemu su uvelike pridonijeli dokumenti crkvenog učiteljstva, posebno pape Pija IX., koji je sv. Josipa 8. prosinca 1870. godine proglasio zaštitnikom Crkve. Jednako tako, krasnih misli o sv. Josipu napisali su i papa Lav XIII., Benedikt XV., Pio XI. i Pio XII.

Papa Ivan XXIII. svojim apostolskim pismom od 19. ožujka 1961. godine proglasio ga je zaštitnikom Drugoga vatikanskog sabora, a njegovo je ime unio u kanon mise. Sv. Josipa štovali su i mnogi sveci kroz povijest, poput sv. Terezije Avilske koja ga je nazivala svojim „ocem i gospodarom“. Tu su bili također sv. Franjo Saleški, sv. Ignacije Lojolski, sv. Vinko Paulski. Njegovu štovanju u Hrvatskoj najviše su pridonijeli isusovci. Hrvatski sabor izabrao ga je pak 10. lipnja 1687. godine za nebeskoga zaštitnika hrvatskoga naroda.

Predvoditelj slavlja podsjetio je također na važnost sv. Josipa u životu vjernika o čemu govore litanijski zazivi sastavljeni njemu na čast. Ima ih 25 u kojima se nabrajaju povlastice i krjeposti sv. Josipa, velikog Božjeg miljenika: Josipe pravedni, prečisti, jaki, poslušni i vjerni. Ogledalo strpljivosti i uzore radnika. Uresu domaćega života, potporo obitelji i drugi.

Predstavio je sv. Josipa i kao osobu koja djeluje u skrovitosti i šutnji i koja je pristala biti sudionik Božje zamisli u obnovi čovječanstva, te koja je uzor vjernicima kako biti poslušan Bogu i nadati se protiv svake nade.

Propovjednik je naveo i kako hagiografi opisuju sv. Josipa i kako ga umjetnici prikazuju. Najčešće ga se prikazuje kao radnika koji radom svojih ruku privređuje kruh svojoj obitelji. Josip je uzor i zaštitnik radnika. Ima i slika koje prikazuju sv. Josipa kako s Marijom gleda na Isusa. U svijetu koji živi kao da Boga nema, ta slika Josipova znak je suvremenom čovjeku i današnjim obiteljima na koga gledati. Tu je i slika sv. Josipa kraj bolesničkog kreveta, zaštitnika blagoslovljene i sretne smrti.

Na kraju homilije rektor je zaželio da nam sv. Josip bude uzor kako biti dobri radnici i vrijedni Božji suradnici. Zaželio je da se “otvorimo Božjim poticajima u ovom svetom korizmenom vremenu, da pazimo jedni na druge i da hodimo putovima Božjim na kojima neka nas prati zagovor i zaštita ovog Božjeg ugodnika, sv. Josipa”.

Sv. Josip imao je vrlo odgovornu ulogu koju mu je Bog povjerio u djelu spašavanja čovjeka u događanju zemaljskoga života njegova Sina. On nije bio čovjek velikih riječi, već je bio čovjek djela, čovjek rada i osluškivanja Božje volje. Takav je Josip uzor i poticaj svima nama da budemo i mi ljudi djela, a ne riječi, poslušni volji Božjoj. „U ime čitave naše sjemenišne zajednice, svima onima kojima je nebeski zaštitnik sv. Josip, od srca čestitam njihov imendan, a ujedno i Dan očeva, te molim obilje blagoslova od ovog ‘šutljivog sveca’! Zaštitniče domovine Hrvatske, Crkve i Karmela – moli za nas!“ zaželio je preč. Pavlaković.

Pjevanje je predvodio zbor sjemeništaraca sa Šalate pod vodstvom profesora Božidara Ljubenka, uz pratnju Zvonka Palića i Josipa Ćulumovića na gitari. Nakon mise uslijedio je prigodni duhovni koncert u čast sv. Josipu, a slavlje se nastavilo u sestarskoj govornici. Završna dionica slavlja bila je zajednička posvetna molitva sv. Josipu koju je napisao sv. Bernardin Sijenski.

Misnim slavljem koje je predvodio vlč. Krunoslav Kolar, župnik župe Rođenja Isusova na zagrebačkoj Kajzerici, u petak, 18. ožujka 2022., proslavile su sestre karmelićanke i vjernici uočnicu svetkovine sv. Josipa, u Stepinčevom Karmelu u Brezovici.

Uvodeći u misno slavlje, vlč. Kolar je istaknuo da je sam Bog povjerio Isusa na čuvanje sv. Josipu i time potvrdio Josipovu veličinu, svoje povjerenje u njega i Josipov krepostan život.

U nadahnutoj homiliji osvrnuo se na prvo čitanje koje govori o Josipu egipatskom koji je postao jedna od važnih figura u povijesti spasenja i kao da je pripremao put svome imenjaku koji će ga u važnosti daleko nadvisiti. Braća su ga htjela ubiti iz zavisti jer je bio ljubljeni sin Jakovljev. No, on je ipak bio pošteđen, a povijest spasenja bilježi da je iz zavisti i mržnje ubijen ljubljeni Sin nebeskog Oca o čemu govori današnje Evanđelje.

Kao što je Jakov volio svoga sina Josipa više od drugih sinova, tako možemo reći da je Bog više od drugih zemaljskih sinova zavolio tesara Josipa kojemu je povjerio jedinstvenu i neponovljivu zadaću da bude zaručnik Djevice Marije i zakonski otac Jedinorođenoga Sina Božjega, Isusa iz Nazareta. Iskazati nekome ovakvu čast znači ljubiti nekoga posebnom ljubavlju. Ovu zadaću nije mogao bilo tko izvršiti, već je Bog odredio da to bude pravedni, šutljivi, marljivi, ponizni i poslušni Josip. Upravo nam je u tim krepostima Josip poseban uzor za nasljedovanje.

Sv. Josip je slijedio Božju pravednost sačuvavši Marijino dostojanstvo. Upravo je ta pravednost potaknula Boga da umiri Josipovo srce i da mu progovori po anđelu da je ono što mu je Marija rekla doista istina i da će on imati jedinstvenu milost da na svojim rukama drži utjelovljenoga Boga, brine se o njemu i bude mu uzor. „Pravednost je krepost koja nas osposobljava da u vršenju Božje volje i mi možemo na svojim rukama držati Isusa, ponajprije sakramentalno prisutnoga, ali i onoga kojeg susrećemo kao nejakog, bolesnog, napuštenog, siromašnog, kojemu je potrebna naša ruka i konkretna ljubav, “ ustvrdio je propovjednik.

Zatim se osvrnuo na Josipovu poslušnost koja se iščitava u svim situcijama njegova života i u odnosu prema Mariji i Sinu Božjemu: popis stanovništva, bijeg u Egipat, povratak u Nazaret, odlazak u Jeruzalemski hram i slično. Poslušnost je posebna krepost koja nas suobličava Isusu Kristu koji je bio poslušan Ocu do smrti na križu.

Govoreći o Josipovoj šutnji u kojoj je bio jedinstven, nema zabilježena ni jedna njegova riječ, vlč. Kolar je rekao i to da je sv. Josip svoju svetost živio ne riječju, već djelom i da nam je u tome poseban primjer. Isto tako, naglasio je da nam je Josip svojom šutnjom primjer molitve, koja nikako ne smije biti samo naš monolog, već valja dopustiti da i Bog nama progovori. Josip je mogao čuti Boga jer je šutio. U današnjem svijetu opće vreve, šutnja je zaboravljeno blago jer vlada inflacija riječi. Sv. Josip nam je primjer kako čuti Boga i kako čuti čovjeka.

Na kraju homilije propovjednik je zaželio prisutnima da nasljedujemo sv. Josipa po pravednosti, poslušnosti i šutnji, da bismo postali ljubljena djeca Oca nebeskoga i da se učimo od Josipa uzeti Mariju u svoju svakodnevnicu po kojoj će nam doći Isus da nas ojača na našem putu svetosti.

U tom svjetlu uputio je svoju molitvu sv. Ocu Josipu koju donosimo u cijelosti: „Sveti Josipe, ti si po promislu Oca nebeskoga, u snazi Duha Svetoga, bio brižni čuvar utjelovljenoga Sina Božjega, Isusa Krista, i njegove Majke Marije. Potaknuti primjerom tvoga uzornoga života, utječemo se tvome moćnom zagovoru želeći te nasljedovati u krepostima koje su resile tvoj život. Daj da prihvatimo sve što život stavlja pred nas s potpunim povjerenjem da će nas Bog upravljati stazom koja vodi k ostvarenju svrhe života u vječnosti. Izmoli nam milost da te nasljedujemo u nenametljivoj skrovitosti i šutnji koja nam omogućava da čujemo glas Božji i vršimo njegovu volju u potpunoj podložnosti i poslušnosti koja te je resila kao pravednog i bogobojaznog čuvara sv. Obitelji. Neka i u našim životima na prvom mjestu bude Bog, da osnaženi njegovim Duhom budemo uvijek spremni naviještati Radosnu vijest spasenja. Daj da naša srca budu ispunjena ljubavlju prema Isusu Kristu, Otkupitelju svakog čovjeka, da ga u bližnjima prepoznamo i služimo. Neka nam Bog po tvojim molitvama i zagovoru Presvete Bogorodice Marije udijeli milost svetoga života i blažene smrti, da se po njoj pridružimo slavi koju ti uživaš sa svima svetima. Amen“

Sestre su se za svetkovinu sv. Josipa pripremale velikom devetnicom svetih misa, razmatranja i pjesama kroz devet srijeda, a uočnicu Josipova obilježile su svečanom prvom Večernjom Časoslova.

Rektor Nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu mons. mr. Antun Sente, ml., predvodio je u četvrtak, 17. ožujka, u popodnevnim satima, drugi dan trodnevne priprave za Josipovo u Stepinčevom Karmelu u Brezovici.

Nadahnjujući se na misnim čitanjima dana, osvrnuo se na Josipovo pouzdanje u Boga, na njegovu vjernost Djevici Mariji kada je ostao zatečen novonastalom situacijom u njezinom životu; njezinom trudnoćom. Tu situaciju usporedio je s mnogim situacijama u našim životima. Tako je, između ostalog rekao i ovo: „Ja vjerujem da Josip uopće nije sumnjao u Marijinu nevinost, ali kako objasniti? To je slika kada ne možemo svojim bližnjima objasniti što se s nama događa. Nastaje životna situacija kada se pitamo: gdje je tu Bog? Josip i Marija sve predaju dragom Bogu. Kada donosimo odluku da želimo biti posve Božji, dolazi kušnja da se vidi koliko smo čvrsti u svojoj odluci. Valja nam učiti od sv. Josipa. Josip je sav uronjen u Boga. On ne uzima ulogu suca i ne presuđuje Mariji. Svjestan je posljedica svojih riječi, stoga ih ne izgovara. Ne razumije, ostaje ponizan, želi se povući. On ostaje predan Bogu za razliku od nas koji često donosimo krive odluke, kriva mišljenja radi nekih poluinformacija,“ poručio je mons. Sente.

Nadalje, tumačeći Evanđelje o bogatašu i siromašnom Lazaru, spomenuo je da se bogataš oslanjao na svoje snage, na talente koje je od Boga primio. Dobra koja je stjecao zadržavao je za sebe, ne dijeleći ih s drugima, dok se siromah Lazar uzdao samo u Boga od kojega je naposljetku dobio i utjehu. Bogataš, iako je bio u mjestu trpljenja, gledao je s visoka Lazara i tražio da mu služi. Propovjednik ga je usporedio sa ljudima koji su samodostatni, koje drugi moraju posluživati. Sv. Josip, iako je imao razloga držati se visoko, to nikad nije činio. Dapače, on cijeli svoj život stavlja u službu Marije i Isusa. Njegova briga je posluživati Boga. Gledajući na Josipov, Marijin i Isusov život, puno toga možemo iščitati za naš život.

„Josip je svetac kojega je sv. Terezija Avilska otkrila našoj Crkvi i poticala druge da ga časte i da mu se utječu u svim potrebama. Dolazim iz Nacionalnog svetišta i slušam brojna uslišanja izmoljena od sv. Josipa. Potičem i vas da se uzdate u  njegov zagovor. Lijepo je da častimo sv. Josipa. Siguran sam da je Mariji drago kada pričamo o njezinom mužu. Prije 335. godina, točnije 9. i 10. lipnja 1687. godine,  izabrali su naši preci sv. Josipa za svog nebeskog zaštitnika. Mi koji se često okupljamo budimo oni koji će promicati pobožnost sv. Josipa. On nam neće ostati dužan. Slobodno mu recite u svojim molitvama: ‘Onaj rektor iz tvog Nacionalnog svetišta je rekao da mi ti nećeš ostati dužan’,“ poručio je predvoditelj slavlja.

Misno slavlje animirale su pjesmom čuvarice svetišta, a za orguljama je bila s. M. Kristina Jadanić, OCD.

Na kraju je Rektor Nacionalnog svetišta podsjetio vjernike da na današnji dan Irci slave svečano svoga nebeskog zaštitnika, sv. Patrika, te im zaželio da i oni u subotu slave još više i svečanije sv. Josipa, zaštitnika Domovine, Crkve i Karmela.

U srijedu, 16. ožujka 2022., misnim slavljem koje je predvodio monfortanac p. Zdravko Barić iz Zagreba, sestre karmelićanke u Brezovici započele su trodnevnu pripravu za svetkovinu sv. Oca Josipa.

Osvrnuvši se na misna čitanja toga dana, p. Barić je stavio naglasak na poniznost koju Isus traži od svojih apostola koji su željeli prva mjesta u nebeskom Kraljevstvu. „Sveti Ciprijan je zapisao da je poniznost temelj duhovnog života. Na latinskom jeziku poniznost se kaže humilitas, a svoj korijen ima u riječi humus – najplodnija vrsta zemlje koja pospješuje rast biljaka. Dakle, bez istinske poniznosti nema duhovnog, a niti ljudskog sazrijevanja“,  rekao je propovjednik.

Podsjetio je prisutne kako je čovjeku teško biti ponizan, jer želi biti velik, važan i dominantan nad drugima. No valja se upitati što Gospodin traži i očekuje od čovjeka? Kakvi bismo morali biti da Isus bude s nama zadovoljan? Bog i ljudi očekuju od nas da budemo dobri, miroljubivi, radosni, strpljivi, jednom riječju: malo više ponizni.

P. Barić je protumačio da bi hrvatska riječ poniznost mogla značiti: ići po nizini gdje nema uzvišica ni oštrica, tj. kompleksa veće vrijednosti. Jer, ponizan čovjek nije bahat, nije umišljen, nije samodopadan, ne gura se tamo gdje mu nije mjesto. On živi u istini, ima zdrav sud o samome sebi, duboko je svjestan svojih sposobnosti i svojih slabosti.

Poniznost je živio u potpunosti sv. Josip koji nije bio u središtu pažnje, nije imao glavnu ulogu, nije bio glasan ni nametljiv, i nama je ostavio primjer kakvi trebamo biti. Sv. Josip je bio velik za Boga jer je jako volio Isusa i Mariju. On se brinuo za njih i neprestano je osluškivao nadahnuća Duha Svetoga. On je bio ponizan službenik Božji, te je nastojao činiti što mu je Bog naređivao. Bio je ponizan suradnik Božje milosti. Dopuštao je da mu se Bog trajno miješa u njegovu svakodnevnicu.

Predvoditelj slavlja je zaželio da i mi poput sv. Josipa izvršavamo svoje dnevne zadatke, da se brinemo o ljudima koji su nam povjereni, da zarađujemo svoj svagdašnji kruh poput brojnih očeva i majki – skrovito i tiho, radišno i ponizno, skriveno od javnosti, ali ne i od Božjih očiju.

„Sveti Josip nije činio neka posebna čudesa. Međutim, on sam je čudo Božje ljubavi. Njega je Bog odgojio kako bi u svoje vrijeme preuzeo odgoj Božjeg Sina… Bio je ‘čovjek periferije’, koji ne privlači pažnju na sebe, ali upravo iz te periferije, iz drugog plana, ponizno djeluje na bitna događanja u Božjem planu“, naglasio je p. Barić.

Na kraju je preporučio vjernicima i sestrama da pokušaju biti lijepi poput sv. Josipa tamo gdje žive – u obiteljima, u redovničkim zajednicama, u redovitim dužnostima, te da budu marljivi, brižni, dobri, odgovorni, ponizni službenici Božji koji rade u Božjem vinogradu, njemu na slavu.

Misno slavlje pratile su svojim skladnim pjevanjem čuvarice svetišta pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, a vjernici su im se pridružili. Svečanom pjesmom „Zdravo budi sv. Josipe“, čije je stihove i glazbu napisao Dražen Car, povjerile su sestre Domovinu i narod zaštiti i zagovoru sv. Oca Josipa.

U subotu, 12. ožujka 2022. godine, obilježena je 400. obljetnica kanonizacije sv. Terezije Avilske, prve Naučiteljice Crkve, duhovne majke Karmela, utemeljiteljice i obnoviteljice, u Stepinčevom Karmelu u Brezovici. Misno slavlje predvodio je o. Dominik Magdalenić, OCD, karmelićanin sa Krka, uz asistenciju Tomislava Skendera, koji je pročitao Molitvu vjernika, dok je prvo čitanje pročitala Dora Skender. Čuvarice svetišta uzveličale su euharistijsko slavlje svojim skladnim pjevanjem uz orguljsku pratnju s. M. Bonite Kovačić, OCD.

„Na današnji dan prije 400 godina, 1622., Terezija Avilska je proglašena svetom. 16. st. je poznato kao zlatno doba Španjolske jer je procvat kulture, znanosti i duhovnosti dosegao svoj vrhunac. Sv. Terezija Avilska je prva žena u povijesti koja je proglašena Naučiteljicom Crkve. Proglasio ju je papa Pavao VI. 1970. godine. Zanimljivo je to da je doktorom Crkve proglašena žena koja nije ni jedan dan išla u školu. Od kuda joj to znanje? Kada Crkva proglašava nekoga naučiteljem Crkve želi reći da je taj nauk važan za cijelu Crkvu. Odgovor na to pitanje daje nam odlomak iz prvog čitanja: ‘Zato se pomolih i razbor dobih, zavapih i primih duh mudrosti. ‘(Mudr 7,7). Ona nije pisala ono što je naučila, već što je iskusila. Terezija govori o iskustvu Boga, a ne o znanju. To iskustvo, njezin sakramentalni život i djela koja je čitala doveli su do toga da ima mudrost i znanje koje je bilo potrebno da bude proglašena naučiteljicom Crkve,“ rekao je o. Magdalenić na početku prigodne homilije.

U nastavku propovijedi, propovjednik je naglasio da je molitva za sve ljude, ne samo za karmelićanke i karmelićane, te je spomenuo četiri elementa koja su nam potrebna za molitvu: a) Svijest da je molitva susret sa živim Bogom. Molitva nije vrijeme koje mi darujemo Bogu, očekujući uzvrat za tu molitvu, nego treba biti svjestan da je u molitvi Bog zbilja prisutan u nama. b) dopustiti da nas Bog gleda onakve kakvi jesmo, bez uljepšavanja, bez sakrivanja svojih loših strana jer nas Bog neće nikada prezreti, ni odbaciti. c) povući se u tišinu i dopustiti Bogu da nam govori da nam molitva ne bude monolog. d) nakon molitve stvoriti malu odluku da budemo bolji i da nam susret s Bogom promjeni srce, o čemu nas uči i sv. Terezija.

Jednako tako u svojim djelima ona progovara o problemima u molitvi s kojima se svi ljudi muče, a jedan od njih je i rastresenost. Zbog rastresenosti čovjek ne smije odustati od molitve, jer je kod molitve bitna nakana i srce. U molitvi treba biti uporan i ustrajan i treba uskladiti svoj život s molitvom. Ne smijemo biti dvolični, to će reći, da se ne možemo na jedan način ponašati u obitelji, na drugi na poslu, na treći kad smo s prijateljima, a na četvrti kada smo u Crkvi. Potrebno je biti autentičan kod molitve, uskladiti svoju volju s voljom Božjom, jer nas takva molitva mijenja i suobličuje nas Kristu Gospodinu, misli su propovjednikove.

Na kraju homilije, predvoditelj slavlja rekao je i ovo: „Danas se spominjemo 400. obljetnice proglašenja svetom Terezije Avilske. Neka nam ona bude poticaj da krenemo putem kojim je ona krenula i da svoju molitvu nastojimo uskladiti sa njezinom molitvom jer je to siguran put koji će nas voditi k Bogu.“

Za ovaj veliki jubilej sestre su se pripremale zajedničkim duhovnim vježbama koje je također predvodio o. Magdalenić, a započele su u nedjelju, 6. ožujka 2022., zazivom Duha Svetoga. Tema duhovnih vježbi bila je „Zamak duše“ sv. Terezije Avilske, njezino najzrelije i najsavršenije spisateljsko djelo koje je nastalo 1577. godine, pet godina prije njezine smrti.

U „Zamku duše“ sv. Terezija opisuje put duše kroz sedam odaja, načina na koje se ljubi Bog, do sjedinjenja s njime u mističnom duhovnom vjenčanju koje je Terezija živjela i ostavila u baštinu svojim duhovnim sinovima i kćerima.