Vjerni štovatelj Karmelske Gospe vlč. Vatroslav Siketić predslavio je u Karmelu u Brezovici sv. misu na uočnicu Gospe Karmelske u utorak, 15. srpnja 2025. S njim je slavio Željko Kovačević, trajni đakon.
Misao vodilja nadahnute homilije bila je nada u svjetlu Jubilejske godine. Nada, uz vjeru i ljubav, jest bogoslovna krepost koju smo primili kao dar na krštenju. Ona nam pomaže živjeti dostojanstvo djece Božje. Nada je čeznuće našeg bića za nebeskim kraljevstvom, za vječnim životom i susretom s Gospodinom. Ona je odgovor na našu najdublju želju da Bog ispuni svoja obećanja, tj. nada hrani pouzdanje u Gospodina. Čuva nas od sebičnosti, egoizma i egocentrizma te otvara i priprema put ljubavi. Nada je čvrsto sidro duše. Ona nas drži orijentirane na blaženo gledanje Boga, misli su vlč. Siketića.
„Nadu hranimo i izražavamo molitvom. Najljepši sažetak kršćanske nade svakako je Očenaš koji Crkva Kristova – svećenički, kraljevski i proročki narod – moli okupljena oko žrtvenika Gospodinova. Od dolaska kraljevstva do očuvanja od zla, Crkva u svoju nadu uključuje sve ljude i sav svijet. Nada je čeznuće Crkve Zaručnice da se u nebeskoj proslavi sjedini sa svojim Zaručnikom, Kristom Gospodinom“, istaknuo je.
Crkva Zaručnica je mlada, te nam se nameće pitanje kako ostati mlad, čilog lica i jedrog osmjeha. Odgovor je jednostavan: družeći se s vječno mladim Kristom Gospodinom.
Povezujući svoju homiliju sa svecem dana, citirao je sv. Bonaventuru koji je jednom rekao da se kontemplacija najprije uči na majčinim grudima, jer upravo tamo primamo majčinu ljubav koja nam daje sigurnost da izađemo iz sebe da bismo prvi put pogledali ljepotu, istinu i dobrotu – i tako susreli Božju ljubav u njegovu stvorenju. Divljenje Bogu i njegovom stvaralačkom djelu poseban je oblik mističnog iskustva: „Osjetiti Božju blizinu, sjaj njegova svjetla koji prodire kroz njegova stvorenja, blisko je svakomu tko se usudi iskreno diviti. A za divljenje je potrebno i čišćenje; ono je nužan korak na putu ispunjenja Božjih obećanja u našem životu“, zaključio je propovjednik.
Misno slavlje završilo je pjesmom Gospi Škapularskoj, te primanjem u Škapularsku bratovštinu i preporukom hodočasnika u molitve sestara.




Ovogodišnji zagrebački mladomisnici Dominik Čaušić, Ivan Čus, Matko Filipović, Krešimir Haramij, Ivan Iviček, Kristijan Kolonić, Pavao Prusin i Luka Žeželj posjetili su u utorak 8. srpnja 2025. sestre karmelićanke u Karmelu u Brezovici.
Na početku misnoga slavlja prisutnima se obratio duhovnik bogoslova vlč. Anto Pavlović, rekavši da im je velika radost što su i ove godine tradicionalno sa sestrama, te da su mladomisnici došli zahvaliti Bogu, Majci Božjoj i sestrama na njihovoj molitvenoj podršci kroz vrijeme formacije i da su oni plod molitava i žrtava sestara i vjernika.
Misno slavlje predslavio je vlč. Luka Žeželj, a propovijedao je Kristijan Kolonić, koji je rekao da ovih dana promatramo kako nas Božja ljubav grije: „Pravi smisao nečijeg duhovnog poziva jest gorjeti i istopiti se za Gospodina. Božja providnost dovodi nas k vama u dan kada nas Božja Riječ poziva da se preispitamo i da preispitamo poslanje koje primamo: Žetva je velika, ali radnika je malo.“ Dodao je da Isus prolazi svim krajevima i svima bez razlike želi činiti dobro, sve ozdravlja, bez iznimke. Bog zahvaća čitavog čovjeka i mijenja ga cjelovito.
Za poslanje je važno da su Isusovi učenici uvijek bili uz Isusa i za Isusa, da su išli zajedno: „Kuda god idemo poslani smo ići zajedno, djelatnom snagom Duha Svetoga. Jedino onaj koji ima snagu Duha Svetoga u sebi može i drugima pomoći. Isusova želja je da se žetva trajno u nama nastavlja. Svaki ima tu snagu Duha u sebi i zahvaljujući milosti Duha može sebe i svijet dovesti do Boga“, zaključio je propovjednik.
Misno slavlje animirale su skladnom pjesmom čuvarice svetišta pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, a mladomisnici su svima prisutnima podijelili svoj mladomisnički blagoslov.
Druženje se nastavilo u sestarskoj govornici gdje su se sestre izbliza upoznale s mladomisnicima i njihovim dosadašnjim iskustvom na Božjem putu i obećale im daljnju molitvenu podršku i pratnju.




O. Karlo Mario Petrović, CPPS predslavio je misu uoči Stepinčeva, u nedjelju, 9. veljače u Karmelu u Brezovici.
Na početku misnog slavlja o. Petrović rekao je da je ovo i treći dan priprave za blagdan bl. Alojzija Stepinca koji je utemeljio brezovički Karmel odakle je krenula karmelska karizma u našoj Domovini.
U homiliji osvrnuo se na nedjeljna misna čitanja, osobito na Evanđelje (Lk 5,1-11), te ustvrdio da Božja Riječ govori o pozivu, o susretu s Kristom. Svaki nas susret s Isusom mijenja, tako i ovaj današnji, rekao je. Istaknuo je da se oko Isusa gurao silan narod da bi čuo Riječ Božju. Međutim, od silnog mnoštva, samo je do nekih doprla ta Riječ i promijenila ih. Oni su postali Isusovi učenici i odazvali se na Njegov poziv.
Među njima bio je i Šimun Petar koji nije razumio Božju logiku, ali je ipak bacio mreže na Isusovu riječ i ulov je bio bogat. Puno puta kada Bog nešto traži od nas i kad ga poslušamo, imamo bogat ulov. No, događa se da često ne slušamo Božji glas i da zbog toga imamo prazne mreže, primijetio je.
Istaknuo je kako je bitno biti spreman odgovoriti na Božji poziv. Da se bl. Alojzije Stepinac nije odazvao pozivu, mi danas ne bismo bili u ovom samostanu i crkvi. Poziv je tamo gdje nas Bog želi. On traži našu suradnju, rekao je.
Ponekad nije jednostavno odlučiti se i slijediti Isusa. No, Isus kaže: „Ne boj se!“ Kada Bog dotakne srce, daje snagu i milost da se odgovori na njegov poziv, tada je čovjek sposoban ostaviti sve i poći za Gospodinom, pojasnio je.
Poručio je da smo svi pozvani biti kraljevi, proroci i svećenici. Biti kralj znači vladati nad sobom, imati samokontrolu nad svojim mislima, riječima i djelima. Biti prorok znači naviještati Božju riječ. Da bismo ju mogli naviještati, moramo je prije toga prihvatiti i poznavati. Biti svećenik znači prinositi Bogu žrtvu hvale. To će reći da smo pozvani u svemu biti zahvalni Gospodinu; zahvalni za sve ono s čime se susrećemo u svakidašnjici našeg života, zaključio je.

