Arhiva za "10 veljače, 2023"

Karmelićanin o. Srećko Rimac predslavio je u četvrtak, 9. veljače 2023., u brezovičkom Karmelu treći dan duhovne priprave za blagdan Stepinčeva.

U uvodnim mislima, o. Rimac spomenuo se sv. Skolastike, čiji danas spomendan slavimo, kao i njezine uloge u redovništvu. Naime, rekao je da kao što je sv. Benedikt, njezin rođeni brat, bio utemeljitelj zapadnog monaštva, tako je i ona bila utemeljiteljica zapadnog ženskog monaštva. Primjeri svetaca nas potiču da ih štujemo, jednako tako da ih nasljedujemo, kao što je to i primjer velikog i dragog nam sveca, Alojzija Stepinca, čiji blagdan sutra slavimo.

O Stepinčevoj svetosti, osobito o njegovom životu molitve, posvjedočio je i u svojoj zapaženoj homiliji. Tako je između ostalog rekao da Karmel ima svoj početak u nadahnuću zagrebačkog nadbiskupa Alojzija, kojega je vodio Duh Sveti i koji je želio da u svojoj nadbiskupiji ima duhovni svjetionik.

„Kao što sv. Ivan apostol, u prologu svoga evanđelja piše: ‘U početku bijaše Riječ… Sve postade po njoj, i bez nje ne postade ništa.‘ Tako se i za ovaj Karmel i za sve druge koji su osnovani od njega, može reći: ‘Na početku svega bio je zagrebački nadbiskup Alojzije’. I sve je počelo od Boga, tako što je nadbiskup Alojzije bio poslušan nadahnuću Duha Svetoga. I sve je krenulo od toga nadahnuća koje je čuo u svojoj duši i odgovorio na njega. Odgovarati na nadahnuća Duha Svetoga može samo čovjek duboke molitve, a bl. Alojzije je bio upravo čovjek duboke molitve i iz molitve je proizlazilo sve njegovo djelovanje…“¸ rekao je o. Rimac.

On je započeo svoj život u okrilju obiteljske molitve, a završio ga je također s molitvom na usnama, koju su za njega nastavili njegovi najbliži suradnici. Vjerojatno je prvu molitvu za njega izmolila njegova majka Barbara, a posljednju župnik Vraneković i časne sestre okupljene oko njegove smrtne postelje. Molitva mu je bila uvijek prva točka dana. Molio je kao dječak, kasnije kao vojnik, student, radnik na gospodarstvu. Dok je bio u zatvoru u Lepoglavi, ustajao bi prije svih da izmoli svoje molitve, a zapisano je da je za vrijeme sužanjstva u Krašiću ustajao već u 3 sata ujutro kako bi izmolio sve molitve do jutarnje mise u 6 i 30 sati.

Prva molitva nakon ustajanja bila je arkanđelu Mihaelu, za pomoć u boju protiv zasjeda đavolskih. Nadbiskup nije molio samo za svoju nadbiskupiju, nego za čitavi svijet. Na svom pisaćem stolu imao je globus da se lakše i snažnije može mislima prenijeti po cijeloj zemlji i da moli za nakane najpotrebnijih. Na podnožju globusa pisalo je: ‘Gospodnja je zemlja i sve na njoj, svijet i svi koji na njemu žive.’

Svaki dan se molio sv. Agatonu, papi, kako bi ga posjetio na ugovor koji je  u ime sv. Petra sklopio sa Hrvatima, da pomogne ovom nevoljnom narodu. Molio se i sv. Grguru VII., papi, da spasi naš pritisnuti narod. Posebno je molio za svoje progonitelje kao i njegov Učitelj, a znao je reći: ‘A jadnici ni ne slute da služim svetu misu najviše za njih i protiv njih, ukoliko zlo čine (da to zlo drugima ne naškodi), ne bi li im se Bog smilovao i obratio ih. A kad bi to i znali, ne drže do toga, ali to je sva naša borba: molitva, Misa i trpljenje,’ naglasio je propovjednik.

Blaženikov stav je bio: ‘onaj koji ne moli propada’. Bio je uvjeren da bez molitve čovjek ne može napredovati u životu, kao što zemlja ne može uroditi plodom bez sunca i kiše. On nam je primjer i učitelj molitve koji je preporučio da se moli sve ono što je u skladu s voljom Božjom i što služi našem spasenju. Dakle, najprije slaviti Boga po molitvi, a onda moliti Boga za naše spasenje i posvećenje, kao i za ostale nakane.

On je znao poticati svoje vjernike na žarku i revnu molitvu u obitelji i u crkvi, posebno molitvu nebeskoj Majci Mariji, osobito molitvu svete krunice. Ako to cijela naša Hrvatska učini, nema se čega bojati. Isto tako je pozivao narod da u javnosti svjedoči svoju vjeru i da se ne srami moliti pred drugima. Obitelj koja zajedno moli, ostaje zajedno. Vratimo se Kristu, njegovu Evanđelju i njegovu nauku. „Život biraj, Hrvatska, ne smrt!“, poručio je.

Nakon blagoslova, vjernici su zdušno zapjevali pjesmu Gospi Lurdskoj koju je Blaženik posebno štovao, i preporučili joj svoj život, obitelj, narod i Crkvu i tako, na svoj način, zarakoraknuli u sutrašnje slavlje.

U srijedu, 8. veljače 2023., misnim slavljem koje je predslavio p. Mihovil Filipović, SMM, obilježile su sestre karmelićanke i vjernici drugi dan trodnevne priprave za Stepinčevo.

U uvodnim mislima, p. Filipović je zahvalio Gospodinu na daru bl. Alojzija Stepinca koji nas zagovara na Nebu u ovim teškim vremenima i zaželio obilje milosti po njegovom posredništvu.

Misao vodilja prigodne homilije bila je sloboda i odgovornost. Osvrnuvši se na prvo čitanje iz Knjige Postanka rekao je da je Gospodin Bog stvorio čovjeka i postavio ga u edenski vrt da ga obrađuje i čuva; da ga koristi za sebe i to po Božjoj zapovijedi. Bog je stvorio čovjeka slobodnog, ali mu je zato dao odgovornost, koja se u konačnici ostvaruje u poslušnosti svome Stvoritelju.

U nastavku, p. Mihovil se osvrnuo na simbolično značenje „edenskog vrta“, mjesto gdje je čovjek pozvan da raste i sazrijeva u Božjoj prisutnosti. To je mjesto koje još nije do kraja savršeno, ali je u dinamici da to bude, te je istaknuo deset aspekata razvoja toga Božjeg mjesta u kojem je čovjek pozvan surađivati s Bogom.

„Eden je dobar, ali nije do kraj u punini slavan: čovjek je pozvan svojim djelima ući u slavu Božju. Kako je rekao sv. Irinej, da čovjek može ostvariti mnoge stvari, ali nikako ne može ući u slavu Božju. Da to ostvari potrebno je da služi Bogu,“ rekao je.

Nadalje, propovjednik je istaknuo da je Eden velik i da je u dinamici da se širi, da širi Božje kraljevstvo po daru plodnosti. U trećem aspektu, pater je govorio da je Eden u potpunosti dobar, ali nije siguran i zato je čovjek dobio zadaću da ga čuva. Poznato je da je napasnik stvorio sumnju čovjeku u Božju istinitost i dobrotu.

Govoreći o četvrtom aspektu, spomenuo je da u vrtu bila izmjena rada i odmora, da još nisu ušli u konačni odmor u koji ulaze oni koji vjerno slijede Janje Božje.

„Adam i Eva su stvoreni na sliku Božju, ali još nisu postigli onu slavu koju je Bog za njih imao: Bog ga je učinio malo manjim od anđela i slavom i čašću ga je okrunio (usp. Ps 8,5). Kad bi bili poslušni, Bog bi ih preobrazio, pobožanstvenio. Zato to radi sada u snazi Duha Svetoga i po Kristovim zaslugama: ‘Naša je pak domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista: snagom kojom ima moć sve sebi podložiti, on će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svom slavnom.’ (Fil 3, 20-21),“ pojasnio je.

Isto tako, prisjetio se da su Adam i Eva bili bez odijela, to će reći, da još nisu bili obućeni u kraljevsku odjeću. To im je omogućio Krist Gospodin svojim poniženjem na križu kako bi ih zaogrnuo svojim kraljevskim, proročkim i svećeničkim haljinama. U sedmom aspektu propovjednik se osvrnuo na krhkost zajedništva Adama i Eve, na njihov pad, za razliku od božanskoga zajedništva koje u Kristu postaje neraskidivo i vječno.

Nadalje, u zadnja tri aspekta je kazao da su Adam i Eva uživali u Božjoj prisutnosti, mada su bili pogođeni Božjim sudom. No, Isus je uspostavio novi savez između Boga i čovjeka po svojoj žrtvi. Mogli su zadobiti spoznaju dobra i zla bez da jedu zabranjeno voće. Po vjeri i poslušnosti, mogli su ući u sva ona otajstva Božjega Srca, koje sada po Kristovoj objavi nastojimo živjeti, ali uz borbu i trpljenje koje je grijeh donio, te da po milosti ulazimo u „Novi Eden“, u stanje Božje prisutnosti.

Taj novi Eden se živi u našem odnosu s Bogom, u vjeri i poslušnosti srca. Zato je čovjek pozvan da živi odgovorno, čuvajući svoj odnos sa živim Bogom, koji govori u njegovom srcu, a to je najveći dar koji se ostvaruje zahvaljujući milostima Duha Svetoga.

Pri kraju homilije p. Filipović je spomenuo bl. Alojzija Stepinca koji je govorio o čovjekovoj slobodi i odgovornosti kroz jednu priču. Radi se o arapskom kralju Nemralu koji je svojim sinovima dao slobodu da izaberu što žele. Postavio im je tri vaze na stol: jednu od zlata, drugu od jantar i treću od dragog kamenja. Na jednoj je pisalo vlast, na drugoj slava, a na trećoj ništa. Prvi sin uzeo je vlast, kad ju je otvorio, unutra je bila krv; drugi je uzeo slavu i kad ju je otvorio, unutra je našao pepeo. Treći je uzeo gdje nije ništa pisalo i kad ju je otvorio nije našao ništa, ali bolje gledajući, vidio je urezano Božje Ime. Kralj je zapitao tko je uzeo najvrijedniju vazu. Mudraci su odgovorili, ovaj zadnji, jer Ime Božje je vrijednije nego cijeli svijet.

„Dakle, u našem izboru možemo ostati na vanjskom, materijalnom Edenu, ili možemo izabrati onaj nutarnji, duhovni Eden koji se po milosti Božjoj treba ostvariti u našem srcu, po preobrazbi i sjedinjenju s novim Adamom, po kojemu smo pozvani ući u novi Eden. Taj novi Eden, zar nije Marija u kojoj se ostvaruje to savršeno zajedništvo s novim Adamom,“ poručio je.

Misno slavlje animirale su čuvarice svetišta pod ravnjanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD.