U godini znamenitih jubileja bl. Alojzija Stepinca – 125. obljetnice njegova rođenja i 25. obljetnice beatifikacije – vjernici i sestre karmelićanke iz Brezovice pripremali su se za njegov blagdan trodnevnom duhovnom pripravom. Misno slavlje prvog dana trodnevnice, u utorak 7. veljače predvodio je vlč. Željko Nestić, župnik župe bl. Alojzija Stepinca u Dugoj Resi.
Asistirao mu je Tomislav Skender, a Dora Skender je pročitala prvo čitanje.
U propovijedi vlč. Nestić je podsjetio vjernike da je dolazak u Karmel dolazak i k Stepincu. Stepinac je ugrađen u svaki kamen toga vidljivog i nevidljivog zdanja. Govorio je o Karmelu kao o svom životnom djelu. Znao je da bez molitve i žrtve Crkva ne može živjeti. Nije doživljavao Crkvu kao administrativnu ispostavu vatikanske diplomacije – već kao ambasadu Neba na zemlji, dar Neba. Za tu Crkvu, dao je svoj život – čiste savjesti. Dakako, dao ga je za Boga Isusa Krista u prvom redu, onoga koji je tu istu Crkvu stvorio i postavio da „umjesto“ Njega, djeluje u svijetu, istaknuo je među ostalim predvoditelja slavlja.
U nastavku vlč. Nestić govorio je da je Crkva i danas živa sa svim svojim slabostima. Ona je danas jedna, sveta, katolička i apostolska. Takva je i zato što ju takvu čine likovi poput Alojzija Stepinca. No, poznato je i to da se često od vjere i Crkve stvori nekakva administrativna jedinica. Dojam je da su najvažnija izvješća, potvrde, posvjedočenja, upisi, ispisi, žigovi, biljezi, misne nakane, vizitacije… Takve stvari često skrivaju ono bitno – Boga Isusa Krista, kojega se često promatra kao Boga činovnika.
O sličnim postupcima farizeja i pismoznanaca navedeno je u naviještenom evanđelju toga dana. Naime, farizeji su primijetili da Isusovi učenici jedu kruh neopranih ruku i to ih zbunjuje. Jednostavno nisu shvatili Isusa i njegov zakon koji ih je trebao voditi k Bogu. Oni su od tog zakona učinili Boga.
„Htjeli su takvog Boga ponuditi Stepincu – Boga činovnika – kojega bi uredili i kreirali po svojoj mjeri. I koji bi slušao čovjeka. Izokrenulo bi se izvješće o postanku svijeta iz prvog čitanja. Tako nije više: Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, nego: Na svoju sliku stvori čovjek Boga. Stvar je ‘samo’ o zamjeni dviju riječi. Opasan je taj Bog.
Budući da je Stepinac poznavao Boga Isusa Krista – jasno je vidio da ponuđeni bog to nije. I nije išao za njim! Nije se dao zavesti. Pa ni pod cijenu vlastitog života. I kao što je Isus odgovorio svojim provokatorima, tako i Stepinac svojim životom odgovara na nemoralnu ponudu nevjernosti Bogu i Crkvi.
I te ponude nisu prestale – one su stalno otvorene, nižu se jedna za drugom, nadmeću se u svojoj primamljivosti, mnogi ih i prihvaćaju – a da zamute ili poruše sliku o Bogu Isusa Krista često postavljaju slična pitanja kod neke društvene i ljudske tragedije ili katrastrofe: Gdje je sada taj vaš Bog? (Da brzo podmetnu svoga),“ rekao je vlč. Nestić.
Isto tako izrazio je mišljenje da se zadnjih godina u nekim kršćanskim skupinama pojavljuje ideja o zdravlju kao priznanju ili potvrdi da je „Bog s nama” te se mogu čuti izjave kako je Bog tamo gdje nema bolesti, gdje nema patnje, ili obrnuto, da je Bog odsutan tamo gdje je bolesti i nevolja. Ta ideja je vrlo opasna i pogubna za duhovni život, rekao je.
„Ako smo s Bogom, ne znači da nećemo osjetiti patnju… ne znači da nećemo biti bolesni. Tako je bilo i s našim Blaženikom. Nije ga Bog poštedio njegovih patnji, bolesti i muka; nije mu oduzeo njegovu ljudskost, već je bio s njim u patnji. Stepinac je išao do kraja i to je potvrdio na suđenju 1946.: ‘Na sve optužbe koje se ovdje protiv mene iznose odgovaram da je moja savjest mirna. Ja sam za svoje uvjerenje sposoban podnijeti prezir i poniženje… i pripravan sam svaki čas i umrijeti…’”
U nastavku, propovjednik je rekao da je Stepinac naglasio, isprovociran od svojih protivnika: „Ili smo katolici, ili nismo. Ako jesmo, tada se naša vjera mora očitovati na svim područjima našega života. Ne možemo biti katolici u crkvi, a na ulici živjeti po instinktu osobnog raspoloženja’. Njegova izjava i danas je aktualna, napomenuo je propovjednik. „I to je na svoj način duhovna baština koju nam je, između ostalog Stepinac ostavio. Potrebno je posve povjerovati i prepoznati Boga Isusa Krista i beskompromisno odbaciti Boga činovnika. Tu nam pomaže Crkva, mistično tijelo Kristovo”.
Nadalje, vlč. Nestić naglasio je i blaženikovu misao: „Dragi moji vjernici, pod svaku cijenu, pa i uz cijenu istoga života svoga, ako bude potrebno, ostajte vjerni Kristovoj Crkvi, koja ima svoga vrhovnog pastira Petrova nasljednika! Vi znate, da su naši oci i pređi kroz tolika stoljeća prolili tolike potoke i rijeke krvi, da očuvaju sveto blago katoličke vjere i da ostanu vjerni Kristovoj Crkvi. Vi nećete biti dostojni imena otaca vaših, ako budete dopustili, da vas tko otrgne od pećine, na kojoj je Krist sazidao Crkvu svoju”.
„Ako smo usvojili gore spomenute riječi i počeli živjeti njegove poruke, a to su poruke Evanđelja, onda slavimo Stepinčevo”, kazao je propovjednik. Njegove poruke nas preobražavaju, mijenjaju i suobličuju Kristu Gospodinu.
Pozivajući se ponovno na bl. Alojzija Stepinca, vlč. Nestić je poručio: „’Predragi sinci, ljubite se među sobno! Vazda se bratski ljubite! I budite jedno srce i jedna duša!’ Jednako tako Blaženik nam je poručio: ‘Želim, naime, i poslije svoje smrti činiti sve, što mogu, da otklonim od vas opasnosti, koje vam prijete i da povećam vašu sreću, koliko je to moguće u ovoj suznoj dolini’”.
To čini Stepinac i danas, osobito na ovom mjestu koje je toliko ljubio, rekao je. „Stoga ga molimo da nam bude tješitelj i zagovornik u ovim vremenima, kako je to bio za života i kako je to obećao da će činiti nakon smrti. Blaženi Alojzije Stepinče – moli za nas”, zaključio je vlč. Nestić.
Misno slavlje animirale su sestre karmelićanke pod ravnanjem s. M. Kristine Jadanić, OCD.