U ponedjeljak 22. lipnja ove godine, u ranim popodnevnim satima, zakucali su na vrata našeg Karmela šestorica postulanata u pratnji provincijala o. Srećka Rimca, njihovog dosadašnjeg magistra. Sestre su ih srdačno dočekale s pjesmom „Krist jednom stade na žalu“ i zaželjele im dobrodošlicu.
Postulanti su se predstavili sestrama i ukratko opisali svoj put do Karmela. Među njima bili su: Ivan Volarić iz Župe Krista Kralja u Čitluku, Dominik Palić iz Zagreba, Luka Vukoja iz Župe sv. Male Terezije u Ledincu kod Gruda, Ivan Emir Salihović iz Župe sv. Petra u Beogradu, a rodom iz Sarajeva, Ivan Ilčić iz Župe sv. Fabijana i Sebastijana u Varaždinu, te Petar Madunić iz Župe sv. Mihovila Arkanđela u Tomislavgradu.
Nakon što su se postulanti predstavili sestrama, to isto su učinile i sestre, a zatim su progovorile o svojoj utemeljiteljici č. Majci Regini Tereziji Trbljanić i utemeljitelju bl. Alojziju Stepincu, te o njegovoj želji da dovede jedan kontemplativni red u svoju dijecezu kako bi molitvom i žrtvom pratio život svećenika, redovnika, obitelji, djece i mladih. Gospodin je blagoslovio tu želju i u proljeće 24. svibnja 1939. godine, na blagdan Marije Pomoćnice, došle su dvije sestre karmelićanke Hrvatice, s. Regina Terezija Trbljanić i s. Marija Josipa Laufer, u Brezovicu na osnutak prvog Karmela u Hrvatskoj.
Potom se o. Srećko prisjetio kako je veliku ulogu imala č. Majka Regina Terezija prilikom dolaska braće karmelićana u Hrvatsku. Naime, ona se zauzela da bl. Alojzije Stepinac povjeri župu i samostan Uznesenja Blažene Djevice Marije u Remetama karmelićanima, što se na kraju i dogodilo: braća karmelićani došli su 1959. godine iz Sombora u Zagreb i preuzeli župu i samostan u Remetama gdje i danas žive, mole i rade.
Sestre i braća porazgovarali su i o sadašnjem stanju pojedinih provincija u našem Redu koje su nam bliske, a oskudijevaju s duhovnim zvanjima. Molitvena i praktična pomoć im je dragocjena.
Prigodnom pjesmom, zahvalom i preporukom u molitve, te željom za ponovnim susretom, završio je duhovno-rekreativni susret braće i sestara.
U srijedu, 17. lipnja 2026. godine u Stepinčevom Karmelu u Brezovici, svećenici zagrebačke nadbiskupije zahvalili su svečanim misnim slavljem dragom Bogu i Majci Božjoj Karmelskoj na devetoj obljetnici svojeg svećeništva. Misno slavlje predslavio je vlč. Mario Dukić, a uz njega su suslavili njegovi kolege iz generacije 2017. godine, a to su: vlč. Tomislav Šagud, vlč. Krunoslav Kolar, vlč. Danijel Hačko i preč. Željko Nestić.
Na početku misnoga slavlja, vlč. Dukić se obratio prisutnima, te uz ostalo spomenuo i to da su se danas okupili kako bi zahvalili dragome Bogu i Majci Božjoj, kao i bl. Alojziju Stepincu što jesu i što mogu biti svećenici.
„Molimo bl. Alojzija Stepinca da nam izmoli nadnaravnu snagu da u ovim teškim vremenima budemo vjerni svećenici Bogu i narodu,“ naglasio je.
Misno čitanje i molitvu vjernika pročitao je Tomislav Skender, a vlč. Tomislav Šagud navijestio je Evanđelje.
Sestre karmelićanke animirale su misno slavlje uz orguljsku pratnju s. M. Kristine Jadanić, OCD, a pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD.
Na kraju misnog slavlja vlč. Mario uputio je riječ zahvale sestrama i prisutnim vjernicima sa željom da ih i dalje prate svojom molitvom i da na neki način tako sudjeluju u službi spasenja kako bi svećenici mogli navještati Evanđelje i širiti radosnu vijest.
„Pratite nas svojom molitvom da možemo spasiti svoju dušu, a na taj način i duše drugih. Hvala vam za sve što činite za nas i što smo ovdje danas zajedno mogli slaviti Boga,“ istaknuo je.
Pjesmom Ljiljane bijeli završilo je misno slavlje, a prijateljsko druženje nakon slavlja nastavilo se u sestarskoj govornici.
U Knjizi dojmova otisnuli su trag svoje zahvale Bogu i Majci Božjoj ovim riječima: „Drage sestre, uvijek nam je radost doći u duhovnu oazu koju je Gospodin zasadio ovdje u Brezovici, a vama povjerio da ju obrađujete i čuvate, kako bi svi umorni i opterećeni mogli naći okrepu i trenutak mira. Hvala vam na ustrajnosti u zvanju i postojanosti u molitvi. Povodom devete obljetnice našeg svećeničkog ređenja, ostajemo zahvalni za svu duhovnu pomoć i molitvenu pratnju.“
