Provincijal Hrvatske karmelske provincije sv. Josipa, o. Srećko Rimac, OCD, predslavio je u nedjelju 19. srpnja središnje misno slavlje, na proštenje Gospe Karmelske, u Stepinčevu Karmelu u Brezovici. Uz njega je suslavio preč. Dubravko Škrlin Hren, domaći župnik i dekan.
Na početku sv. Mise, o. Rimac je uveo vjernike u blagdansko slavlje, te je između ostalog rekao i to da je Uskrs blagdan nad svim blagdanima, a tako je i Gospe Karmelska središnji blagdan karmelskog Reda.
Prvo čitanje pročitao je Luka Balaško, drugo Ivan Mrkonjić, a Evanđelje je navijestio preč. Dubravko Škrlin Hren.
U prigodnoj homiliji, o. Rimac se osvrnuo na Majku Spasiteljevu koja je najtješnje povezana s Kristom Gospodinom i uključena u djelo spasenja ljudskoga roda. Krist se utjelovio ne samo da otkupi ljude od posljedica grijeha, nego da spasenje posreduje svakome čovjeku. Zato je On naš Otkupitelj i Spasitelj. Upravo zato da bi nas otkupio i spasio Isus je uzeo naše ljudsko tijelo. Sve što Isus jest kao čovjek, sve to ima od Marije. Marija je najuže povezana sa djelom spasenja svoga Sina i s njime je nerazdjeljiva. To se može vidjeti tijekom cijele povijesti Crkve, misli su propovjednikove.
U nastavku homilje, Otac Provincijal je spomenuo primjer kojega imamo u daru Škapulara kojeg je Marija dala Generalu karmelskog Reda Šimunu Stocku kada je postojala opasnost da karmelski Red bude dokinut. Šimun Stock je šest godina činio tešku pokoru i usrdno se molio Isusovoj Majci. Godine 1251. Marija mu se ukazala držeći u rukama škapular kojega je stavila na njega kao poseban znak Njezine zaštite Reda i kao zalog da Red neće propasti.
Potom je istaknuo kako su sveti škapular nosili crkveni i državni dostojanstvenici i milijuni vjernika, kao i mnogi pape. Jedan od njih bio je i sv. Ivan Pavao II. koji je bolesnicima za koje je organizirao prijem u Škapularsku bratovštinu, još dok je bio u Krakowu, uputio ove riječi: „Nosite uvijek škapular. I ja ga uvijek nosim. Moja pobožnost prema svetom škapularu donijela mi je mnoge milosti.“
Jednako tako spomenuo je da je sv. papa Pio X. rekao: „Tko god nosi škapular, po njemu je povezan s karmelskim Redom.“ Veliki svetac i veliki štovatelj Marijin, sv. Alfonz Marija de Liguori, koji je umro u 18 st., umro je obučen u škapular. Za vrijeme procesa za proglašenje blaženim, otvorili su njegov grob i našli su da se njegovo tijelo pretvorilo u prah, samo je njegov škapular ostao potpuno netaknut. Ova dragocjena relikvija danas je izložena u samostanu „sv. Alfonz“ u Rimu. Isto tako spomenuo je još nekoliko primjera. Isto čudo prilikom otvaranja groba dogodilo se i sa sv. Ivanom don Boscom, sa roditeljima sv. Male Terezije Ljudevitom i Zelijom Martin.
Po škapularu su se događala mnoga čudesa. Poznato je i to da je brat sv. Ivana od Križa, Francisco de Yepes, bio član karmelskog trećeg Reda, često je viđao demone koji su ga pokušavali napastovati. Jednoga dana dok je sa štovanjem ljubio škapular prije nego će ga staviti na sebe, đavao mu se približio noseći zlatni lanac i rekao mu je: „Uzmi i nosi ovaj zlatni lanac i baci daleko od nas taj objekt koji ne služi ničemu drugome nego da nas muči. I prestani toliko uvjeravati ljude da ga nose i da ga poštuju.“ Đavli su priznali Franciscu da ih najviše muči ime Isus, Marija i škapular.
Nadalje, Otac Provincijal naglasio je da je Karmelu najbitnije da se suobliči Mariji i da je najvažnije unutarnje štovanje Marije. Važna je potpuna posveta Mariji, koja prožima posve duhovni život. Ovaj blagdan Gospe Karmelske karmelićani su duboko proživljavali, ne samo kao vanjsku proslavu, nego još više u svome unutarnjem odnosu prema Mariji.
Zaustavio se na mislima karmelićanina Arnolda Bostiusa koji je između ostalog rekao i ovo: „Ljubiti je, to je najveća krepost; biti ljubljen od Nje je najveća sreća. Trči brzo i teži krepostima kako bi nadoknadio izgubljeno vrijeme i dobit ćeš mnogostruku radost plodnog djelovanja. Postojano je prizivaj i približi se s povjerenjem prijestolju milosti; često pozdravi Onu koja je dostojna svake pohvale i koja puno više od tebe, tebi želi pomoći. Ona, kada je ljubljena, uvijek ljubi; no, također i onda kada nije ljubljena, ljubi još ustrajnije. Neka ti ne prođe dan, noć, putovanje, traženje, radost, napor, odmor, bez srdačnog spomena na Nju. Neka ti Ona uvijek stoji na pragu tvoga sjećanja… Ne udaljavaj se od tako dobre Majke i Sestre.“
Homiliju je završio mislima spomenutog karmelićanina sa željom da nas Marija preoblikuje u sebe, da preoblikuje naš život u svoj život, da budemo vođeni njezinom rukom, pomagani njezinom pomoću, prosvijetljeni njezinom svjetlošću i da utažujemo naša srca na njezinim izvorima.
Na kraju misnog slavlja, preč. Škrlin Hren zahvalio se Ocu Provincijalu na predvođenju euharistijskog slavlja i lomljenju Riječi Božje. Isto tako, zahvalio se i svim prisutnim vjernicima, te zboru „Sv. Cecilija“ iz Vukovine, kao i akademskom kiparu gosp. Tomislavu Kršnjaviju, autoru kipa bl. Alojzija Stepinca na ulazu u Karmel.
Proštenje Gospe Karmelske otvorio je jutarnjom sv. Misom vlč. Andrija Miličević, župnik u zagrebačkoj Novoj Vesi. Uz njega je suslavio o. Ivan Pleše, OCD. Misao vodilja zapažene homilije je bila oaza života. Između ostalog spomenuo je da je oaza i pustinja slika našeg duhovnog života koji nije lagan. Upravo zato, Gospodin nam daje te male trenutke u našem životu gdje nas podsjeća da se brine o nama. Isto tako spomenuo je da od Blažene Djevice Marije možemo učiti kako biti Isusov učenik, kako živjeti izazovne trenutke našega života i ostati u službi Crkve.
Zavjetnu sv. Misu župe Vukovina u 9 sati predslavio je župni vikar iz spomenute župe, vlč. Marko Šimundić. U prigodnoj homiliji, oslanjajući se na čitanja XVI. nedjelje kroz godinu, vlč. Šimundić dotaknuo je temu postojanja zla u svijetu, postojanje kukolja i pšenice. Radi čovjekove slobode, najvećega dara što ga je od Boga primio, postoji zlo u svijetu. Bog daje da raste i pšenica i kukolj. Posebno je potaknuo vjernike da gledaju na svoje srce i kukolj u njemu, te da iskorijene kukolj iz svoga srca. Misno slavlje uzveličale su svojim oduševljenim pjevanjem ženski župni zbor iz Mraclina, pod ravnanjem mo. Antuna Kotteka, a svetoj misi je nazočio i Turopoljski banderij, povijesna vojna postrojba plemenite opčine turupoljske koja baštini tradiciju turopoljskih plemića.
Večernju sv. Misu predslavio je vlč. Mario Dukić,a uz njega su suslavili: vlč. Krunoslav Kolar, preč. Željko Nestić i vlč. Andrija Miličević. Misao vodilja nadahnute homilije bila je sveto poslanje temeljeno na duhovnosti Karmela, te je između ostalog rekao i to da nas Karmel uči da se svetost ne rađa iz osjećaja. Spomenuo je i to da prava svetost raste u tišini, predanosti i vjernosti, te je potaknuo vjernike da svojim životom budu snažan navještaj da je jedino Bog dovoljan.
Za svetkovinu i proštenje Gospe Karmelske pripremale su se sestre karmelićanke i štovatelji Majke Božje Karmelske devetnicom i trodnevnicom molitava i sv. Misa, kao i sakramentom pomirenja koji su mnogi hodočasnici tih dana primili, te oblačenjem u Gospin škapular.
