Misnim slavljem, koje je u subotu 13. srpnja na blagdan Majke Božje Bistričke predvodio župnik Župe Uzvišenja sv. Križa u Lukarišću u Dugom Selu vlč. Tomislav Kralj, počela je trodnevna priprava za svetkovinu Gospe Karmelske i za 85. obljetnicu Karmela u Brezovici.
U homiliji se vlč. Kralj osvrnuo na čitanjima blagdana, osobito na tekst evanđelja, istaknuvši važnost Marijine prisutnosti u životu svakog vjernika. Rekao je da pročitano evanđelje vraća u početke Isusovog javnog djelovanja. To je njegovo prvo čudo u njegovom javnom djelovanju s kojim je očitavao svrhu poziva koji mu je povjerio Bog, naglasio je.
Nadalje, propovjednik je protumačio smisao trodnevnice za velike svetkovine, rekavši da je trodnevna priprava trenutak u kojemu Bog na osobit način šalje svoje milosti. Zatim je istaknuo da često vjernik nešto očekuje, traži nešto izvanredno. Ovo što Isus čini nije ništa izvanredno, već je pravi znak Božje ljubavi, trenutak u kojem Isus želi apostolima pokazati svrhu poziva, pojasnio je vlč. Kralj.
„Zašto nas Isus poziva za svoj stol, za stol Gozbe ljubavi? Svaka euharistija je svadbena gozba. Neki teolozi kažu da je svadba u Kani svojevrsna naznaka što će se dogoditi kasnije na Veliki četvrtak. Euharistija je zajedništvo gdje trebamo doći otvorena srca, spremni čuti, razmišljati o Riječi Božjoj kao Blažena Djevica Marija. Primiti Boga onako kako ga je u srcu primila Blažena Djevica Marija. Ona je jedna od glavnih aktera; uviđa da zaručnici imaju problem, poteškoću jer nemaju vina, i pritječe im u pomoć“, naglasio je.
Jednako tako, rekao je da je euharistija zajedništvo koje su vjernici pozvani živjeti kako ne bi izgubili ono što je najvažnije, a to je Krist, te da stvarnost oko sebe treba promatrati okom Marije. To će reći, biti ne nametljivi, a primijetiti potrebe drugoga, dodao je te napomenuo da u se u euharistiji zajedno s Marijom može doći bliže Kristu. Također je naglasio važnost izgradnje odnosa s Gospodinom i Blaženom Djevicom Marijom.
„Mi smo poput ovih posuda koje su često prazne, prljave, potrebne promjene. Isus od vode čini vino i učvršćuje vjeru apostolima. To Isus čini s nama svaki put na Euharistiji. Znamo da smo prljavi, ali snagom Duha Svetoga Isus nas čisti, sjedinjuje sa samim sobom; da ispunjeni Bogom možemo činiti korake koji su ispred nas“, istaknuo je.
Na kraju homilije preporučio je vjernicima da, nadahnjujući se na primjeru Majke Marije, slušaju Isusa, ne ponekad, nekad, već uvijek i svugdje, kao što je ona to činila. Tako ćemo biti živo kamenje u Kristovoj Crkvi poput Djevice Marije koja nas vodi u nebo, zaključio je vlč. Kralj.
Na završetku liturgijskog slavlja, vlč. Kralj je poželio blagoslovljenu trodnevnu pripravu za svetkovinu Gospe Karmelske, te je župu i sebe preporučio u molitve sestara. Misno slavlje pjesmom je animirao župni zbor mladih „El Hannora“, kao i ministranti iz iste župe. Prvo čitanje pročitao je Mateo Vurbić, drugo Franjo Subašić, a molitvu vjernika pročitao je Mario Marjanović, župni animator i fotograf. Nakon mise, susret se nastavio u sestarskoj govornici.
Devetorica zagrebačkih i sisačkih mladomisnika – Krešimir Cervelin, Vedran Jakić, Filip Pranjić, Ivan Pugar, Mario Šarić, Marko Šimundić, Antonio Štengl, Frano Bijelić i Ivan Sandrin – posjetili su u ponedjeljak 8. srpnja 2024. sestre karmelićanke u Brezovici.
Susret je započeo misnim slavljem koje je predslavio vlč. Antonio Štengl. Na početku mise sve prisutne pozdravio je vlč. Filip Pranjić potaknuvši vjernike i sestre da i dalje mole za svetost svećenika kako bi bili svećenici po Srcu Isusovu.
Prvo čitanje i psalam pročitao je vlč. Ivan Sandrin, Evanđelje je navijestio vlč. Vedran Jakić, a molitvu vjernika pročitao je vlč. Marko Šimundić, dok je propovijedao vlč. Krešimir Cervelin.
U prigodnoj homiliji vlč. Krešimir se osvrnuo na Evanđelje dana (Mt 9, 18-26), te je govorio o vjeri po kojoj Isus čini čudesa. Naime, žena koja se dotakla Isusovih skuta biva izliječena od svoje bolesti od koje je bolovala dvanaest godina. U Bibliji svi brojevi imaju svoje značenje – za Židove broj dvanaest označuje puninu, cjelovitost. Evanđelist Matej između ostalog želi naglasiti da se punina ženinog života svela na bolest krvarenja, da je to jedino što ju je okupiralo i što je doživljavala. No, imala je vjeru i njezina vjera ju je spasila. I mi to isto na različite načine proživljavamo kroz naše bolesti, kušnje i probleme. I kad nam se čini da je dragi Bog od nas okrenuo glavu, Bog nam je tada još bliži i On nas liječi od svih naših bolesti i poteškoća.
Slične primjere nalazimo i u životima svetaca. Tako nam je poznato da je sv. Ivan od Križa gotovo cijeli život proživljavao tamnu noć duha i ostavio nam mnoge spise iz kojih možemo vidjeti da, unatoč tami, njegova vjera nije nestala, već je još više sjala, misli su vlč. Krešimira.
„U svim trenucima, teškoćama, problemima, imajmo vjeru u Isusa jer je On doista svaki dan s nama. Ako se samo malo dotaknemo njegovih haljina i vjerujemo njegovoj riječi, sama ta vjera nas može ozdraviti od svih naših bolesti i teškoća“, poručio je propovjednik.
Na kraju misnog slavlja vlč. Filip zahvalio se još jednom sestrama i vjernicima na svakoj upravljenoj molitvi Gospodinu za njih i zamolio ih da ih i dalje ne zaborave u svojim molitvama.
Misno slavlje, koje su pjesmom animirale čuvarice svetišta pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, završilo je svečanim mladomisničkim blagoslovom te pjesmom Gospi Karmelskoj „Ave Maria“ mo. Vinka Glasnovića.
Susret se nastavio u sestarskoj govornici, gdje su se sestre upoznale s mladomisnicima i njihovim duhovnim putem, a mladomisnici sa sestrama i njihovim molitveno-duhovnim životom.
U nedjelju 30. lipnja 2024. godine mladomisnik karmelićanin o. Juraj od sv. Terezije od Djeteta Isusa proslavio je mladu misu u Karmelu u Brezovici u zajedništvu sestara karmelićanki i prisutnih vjernika. Uz njega su bili ministranti i čitači.
Misao vodilja mladomisnikove propovijedi bila je dodir vjere koji stvara čuda: „U našem životu od pet osjetila kojima raspolažemo, dodir se prvi razvija, i to već u majčinoj utrobi. On je izvor svih ostalih. Dodir ne posjeduje bogatstvo drugih osjetila – vida, sluha, njuha i opipa. Dodir je najbitniji za život i komunikaciju. On ima ono što nemaju druga osjetila: uzajamnost. Ne možemo dodirnuti neki predmet, a da on u istom trenutku ne dodirne nas, dok možemo gledati i ne biti viđeni, ili slušati, a da nas nitko ne čuje. Dodir stvara kontakt. Bitno je to za čovjekovu vjeru koja je obilježena siromaštvom. Jer, vjerovati ne znači vidjeti ni razumjeti, ni osjetiti, no po vjeri možemo na otajstveni način dodirnuti Boga i dopustiti njemu da dodirne nas. To je dodir vjere koji stvara čuda.“
O. Marinković je naglasio kako u susretu i dodiru gesta ima jednaku važnost kao i sama riječ. Zato sv. Marko, kada piše o Isusu, stavlja naglasak na Isusova čudesa da bi u ljudima pobudio i ojačao vjeru. To vidimo, kako nam donosi evanđelje dana, kod uskrišenja Jairove kćeri i ozdravljenja bolesne žene. Isus svoja čudesna djela najčešće čini dodirom, a njegov spasonosni dodir posebno je prisutan u sakramentima.
Isus se često očituje kao čudotvorac u našim životima, u svakidašnjim potrebama, ne iscjeljujući samo naše tijelo, već mijenjajući i poučavajući naše srce. Isus želi da ga upoznamo, želi da to traženje bude poput bolesne žene i nadstojnika Jaira, da tako otvorimo naš život i srce Božjem daru, da se svakodnevno hranimo njegovom Riječju, njegovim Tijelom i njegovom Krvlju. Onda će dodir vjere stvarati čuda te će se djela Božja svakodnevno pokazati na svakome od nas, misli su predvoditelja slavlja.
Misno slavlje animirale su sestre karmelićanke svojim skladnim pjevanjem, a na kraju svete Mise o. Marinković udijelio je svim prisutnima svoj mladomisnički blagoslov.
Susret se nastavio u sestarskoj govornici gdje su se sestre izbliza mogle upoznati s mladomisnikom o. Jurjem i njegovim karmelskim pozivom, što je bilo na obostranu duhovnu izgradnju.
Na uočnicu Duhova, u subotu 18. svibnja 2024., posjetili su nas zagrebački bogoslovi prve godine, njih dvanaestorica, pod vodstvom odgojitelja vlč. Tonija Potrebića. Posjet je započeo zajedničkim misnim slavljem koje je predslavio vlč. Potrebić, a uz njega su bili bogoslovi Matko Jurić i Tomislav Vuković koji su pročitali prvo čitanje i molitvu vjernika.
Nadahnjujući se na misnim čitanjima dana, propovjednik se osvrnuo na naš odnos s dragim Bogom te rekao da nas Isus poziva da imamo odnos „ja i moj Bog“. Isus nas uči da se ne trebamo uspoređivati s drugima jer koliko ima ljudi, toliko ima puteva do dragoga Boga. On nas poziva da produbimo svoj odnos s njime.
Ljubljeni učenik Ivan imao je intimni odnos s Kristom. On je proniknuo u otajstvo života: prepoznao je Isusa iz Nazareta, prepoznao je Božje djelovanje i Božju ljubav. Njegovo Evanđelje završava svjedočenjem iskustva ljubavi koje nije zadržao za sebe, već ga je zapisao, pruživši svima mogućnost da iskuse ljubav Božju i da budu dionici toga dara.
Propovjednik je potaknuo sve prisutne da razvijaju svoj odnos s Bogom i da ga daruju drugima kao što je to učinio apostol Pavao dok je bio u zatočeništvu u Rimu, gdje je svjedočio Evanđelje bez obzira na okolnosti u kojima se nalazio. On je primjer za sve kršćane 21. stoljeća koji žive u brojnim unutarnjim i vanjskim zatočeništvima. No bez obzira na svijet možemo slobodno i nesmetano propovijedati i svjedočiti Radosnu vijest. To možemo ako dozvolimo Gospodinu da nas oslobodi od naših nutarnjih veriga, ustvrdio je vlč. Potrebić.
Na kraju je poručio da molimo Gospodina da nam dadne duha slobode i žar Duha Svetoga da ono što smo doživjeli budemo spremni podijeliti s drugima, te da nas oslobodi unutarnjeg zarobljeništva kako bismo mogli svjedočiti da je Isus Krist konkretna Božja ljubav koja nam daruje život vječni.
Prijateljski susret nastavio se u sestarskoj govornici gdje smo se upoznali te međusobno podijelili iskustva duhovnog poziva i života s Bogom. Pitanja na tom području nisu izostala, kao ni preporuke u molitvu. Susret je završio pjesmom „Krist na žalu“ u spomen na 104. rođendan nezaboravnog Božjeg prijatelja i prijatelja Hrvata, sv. Ivana Pavla II.
Na 126. rođendan našeg utemeljitelja bl. Alojzija Stepinca i na spomendan Marije Posrednice svih milosti, u srijedu 8. svibnja 2024., započela je svoj novicijat i primila karmelsko redovničko odijelo, u krugu naše redovničke zajednice, postulantica Mihaela Kolarić iz Zagreba, iz župe Rođenja Isusova, Kajzerica.
Za taj čin pripremala se kroz vrijeme kandidature i postulature, a jednako tako i osobnim osmodnevnim duhovnim vježbama uoči primanja karmelskog redovničkog odijela.
Obred uvođenja u redovnički život predvodila je časna Majka Marija Regina od Presvete Euharistije koja se u prigodnom nagovoru osvrnula, između ostalog, i na novo ime postulantice Mihaele, te na njegovo značenje. Isto tako, potaknula ju je na radosno i predano služenju dragom Bogu i Majci Crkvi, kao i našem karmelskom Redu.
Postulantica Mihaela odabrala je svoje redovničko ime: s. Marija Veronika od Uskrsnuća, koje je i njezin program za redovnički život u Karmelu.
Jednako tako, na svoj način, obilježila ga je i svojim geslom: „Moje mi srce govori: traži lice njegovo!“ (Ps 27,8) sa željom da bude Bogotražiteljica kroz cijeli život i na taj način da donosi svijet Bogu i Boga svijetu.
Obred ulaska u novicijat s. M. Veronike završio je pjesmom Karmelskoj Gospi, kao i srdačnim čestitkama sestara svojoj novoj susestri.
Apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj msgr. Giorgio Lingua ugodno nas je iznenadio, na nedjelju Božjeg milosrđa, 7. travnja, 2024. godine, svojim prijateljskim posjetom, na povratku iz Petrinje sa željom da nam čestita Uskrs i uskrsne blagdane.
U spontanom razgovoru, dotaknuli smo razne teme iz života Crkve i Karmela, kao i uskrsna događanja. Bila su tu i Nuncijeva dosadašnja iskustva sa životom vjere u našem narodu. Osobito ga se dojmilo što u Crkvu dolazi puno mladih obitelji s djecom koji se ne stide priznati da su Kristovi i koji na taj način svjedoče svoju vjeru. Također je zamijetio da je hrvatski narod gostoljubiv i velikodušan prema Bogu i čovjeku što ga je osobito zadivilo.
Posvjedočio je i svoju radost jer ga je Božja providnost opet dovela u naš Karmel, te je preporučio svoje nakane u molitve sestara sa željom za ponovnim susretom.
Naša č. Majka M. Regina Popić, OCD, mu je, u ime svih sestara, srdačno zahvalila na uskrsnom iznenađenju, posjetu i bratskom ohrabrenju. Susret je završio zajedničkom molitvom i blagoslovom kojega je Nuncij podijelio sestrama na hrvatskom jeziku.
Svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije don Šimun Doljanin predslavio je u subotu 10. veljače 2024. godine svečano misno slavlje u prigodi blagdana bl. Alojzija Stepinca, duhovnog oca i utemeljitelja samostana bosonogih sestara karmelićanki u Brezovici. Uz predslavitelja bili su asistenti Tomislav Skender i Luka Balaško, koji su pročitali misna čitanja i molitvu vjernika.
Na početku euharistije don Šimun je uveo Stepinčeve štovatelje u današnje liturgijsko slavlje pozvavši ih da otvore svoja srca za susret s Gospodinom po primjeru Blaženika.
U zapaženoj homiliji propovjednik je istaknuo da se bl. Alojzije Stepinac nadahnjivao na karmelskoj duhovnosti, osobito na sv. Ivanu od Križa čiju je sliku Uspona na goru Karmel imao u svojoj sobi. Sv. Ivan od Križa piše u svojim djelima da je zaljubljena duša ponizna, hrabra, nježna, strpljiva i blaga. Ta izreka u potpunosti opisuje lik kardinala Stepinca, koji je bio duša zaljubljena u Krista Gospodina. Tko god je ikad bio zaljubljen, zna da se u čovjeku nešto promijeni i on postaje drugačiji. Postoji naravna i nadnaravna zaljubljenost: „Stepinca je zahvatila nadnaravna milosna zaljubljenost u Krista. Ta zaljubljenost je potpuno stvarna, realna. Zbog svog odnosa s Kristom, Stepinac je bio sposoban podnositi teško trpljenje. U njegovoj se duši može vidjeti zaljubljenost koja je spremna podnositi sve nevolje, neljudskosti, mržnju, i ostati prema svojim neprijateljima blag, strpljiv i normalan. Kako je to moguće? Maltretiraju ga, a on nježno promatra, prihvaća i strpljivo podnosi. To je sve plod milosne zaljubljenosti. Krist je to izazvao u njegovoj duši i on to može izazvati u svakoj duši koja mu se otvori,“ naglasio je don Šimun dodavši da je zaljubljenost u Krista povišeno stanje u svijesti pri kojemu Duh Sveti nadahnjuje dušu i ispunja je sobom: „Dragi Brezovčani, Stepinac vas posebno voli i posebno zagovara za vas. Molimo Stepinca da imamo to isto iskustvo koje je on imao. Zamislite sve one nevolje koje sada živimo i Bog ih sve poništava u milosti Duha Svetoga, daje nam snagu da ih nosimo i svjedočimo za Krista Gospodina poput Blaženika, “ poručio je propovjednik.
Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor čuvarica svetišta pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić. Prigodnim blagoslovom i pjesmom Gospi Lurdskoj koju je Blaženik posebno štovao završilo je euharistijsko slavlje.
Tradicionalno druženje s hodočasnicima iz Splita, koje se odvija već godinama, nastavilo se kod rešetaka sestarskog kora. Hodočasnici su povjerili Blaženiku i sestrama svoje nakane: svoje obitelji, djecu i mlade, svoje bolesnike, svoje starije i nemoćne, a jednako tako i svoju Domovinu i svoj narod, svoje želje i planove, te su se ojačane vjere i nade zaputili nazad u svoj lijepi Split.
Sestre karmelićanke u zagrebačkoj Brezovici proslavile su u petak 9. veljače 2024., uočnicu blagdana utemeljitelja njihovog Karmela, bl. Alojzija Stepinca. Misu je predslavio župnik Župe Rođenja Isusova na zagrebačkoj Kajzerici vlč. Krunoslav Kolar.
U uvodnim mislima se osvrnuo na život sv. Skolastike koja je bila primjer vjere i molitve, kao što je to i blaženi Alojzije. On je ostavio primjer čiste savjesti i pouzdanja u Gospodina. Bl. Alojziju Stepincu bila je sveta Crkva i Domovina Hrvatska za koje je položio svoj život vjere i svjedočenja, rekao je.
U homiliji, vlč. Kolar se osvrnuo na Evanđelje. Rekao je da se odnosi s drugima mogu uspostaviti na različite načine, ali je najzastupljeniji način – govor. Da bi se ta komunikacija mogla do kraja ostvariti nije dovoljno samo moći govoriti, nego i imati dar slušanja.
Ako se ne možemo niti pravilno izraziti i izreći što nam je na srcu, to još pogoršava stanje. Takav čovjek zapravo bi bio izvan zajednice i odnosa jer teško može uspostaviti komunikaciju s drugim. Upravo se jedan takav našao pred Isusom, a donijeli su ga njegovi bližnji da bi Isus učinio čudo, tj. da mu podari dar sluha i razgovijetnog govora. To bi čovjeku omogućilo odnos i uključenost u redoviti život. Isus je svojim dodirom i riječju učinio traženo čudo, zbog čega su ga slavili kao čudotvorca, pa zbog toga brani da se o tom čudu išta govori, jer Isusovo poslanje nije činiti čuda nego spasiti čovjeka od vječne propasti, kazao je propovjednik.
Nadalje je rekao da je pomoć čovjeku u nevolji znak dobrote koja dolazi samo od Boga. „Tom dobrotom bilo je ispunjeno srce našeg blaženika Alojzija Stepinca koji je bio spreman pomoći svakom čovjeku. Ponekad se iz krugova koji osporavaju njegovu svetost ističe da je mogao učinit više. Ali, kada se u obzir uzmu pisani dokazi, može se reći da je dao sve od sebe da pomogne onima koji su bili u nevolji. Nije gledao tko je tko jer je pomagao svima, bez obzira na nacionalnost i vjeru, i tu je pokazao svoju veličinu i ljubav. Nije djelovao politički, proračunato, nego vjernički jer je nastojao ljubiti i čuvati ono što je Bog stvorio, a to je svaki čovjek. U tome je njegova veličina i tu nam je poseban uzor u ovim našim vremenima gdje je čovjek okrenut samome sebi. Stepinac je često izlagao svoj život u oba za domovinu nam nesretna totalitarna režima, jer se protivio rasnoj politici ustaštva i bezboštvu komunizma. Bio je čovjek koji ne kalkulira već koji riskira, a sve u ljubavi, imajući na umu spašavanje ljudskog života koji je neponovljivi Božji dar“, istaknuo je.
Zatim je pojasnio da današnja diktatura relativizma želi čovjeka svesti na broj, izbrisati mu identitet po pitanju narodnosti, vjere, pa i samog spola.
„Kada se čovjeku izbriše ono što jest, može se s njime činiti što se hoće. Zato nam danas treba novih ‚Stepinaca‘ koji se neće bojati govoriti i djelovati, koji neće popuštati pred zlom koje se sručilo na Crkvu i ovaj svijet. Nedostaje hrabrih pastira Božjeg naroda koji će zlo nazvati imenom i neće ga podupirati ni na koji način, koji će svjedočiti evanđelje pa i pod cijenu života. Nedostaje nam roditelja koji će odgajati djecu u vjeri i moralnim načelima, a ne da dopuštaju da im djeca svakako žive, pravdajući to duhom vremena. Pa zar Božja riječ i njegov zakon nisu svevremeni?“, upitao je.
„Zlo se nikada ne smije nazivati dobrim. Nedostaje nam mladih koji bi odvažno slijedili Krista, kao što su to bili oni koji su prije 100 godina bili dionici Hrvatskog orlovskog saveza, a kojima bi kao i mladom Ivanu Merzu i svoj ondašnjoj mladeži geslo bilo: Žrtva–Euharistija–Apostolat. Nitko se više nije spreman žrtvovati, ali je spreman žrtvovati drugoga za sebe“, naglasio je.
Pri kraju homilije ustvrdio je da danas manjka svetačkog žara da bi se bilo spreman riskirati sve na ovome svijetu da se stekne nebo. Istaknuo je da je Alojzije Stepinac jasan primjer toga što znači biti katolik Hrvat: ljubiti Boga, Crkvu i domovinu, ljubiti svakog čovjeka kojega je Bog s razlogom stavio na nečiji životni put.
Na kraju mise, vlč. Kolar potaknuo je vjernike da ostvare svoj prvotni poziv na svetost, kao što su to učinili bl. Alojzije Stepinac, sv. Skolastika i mnogi drugi. Misno slavlje završilo je blagoslovom i pjesmom blaženiku.
Rektor Nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu mons. Antun Sente predslavio je u četvrtak 8. veljače 2024. drugi dan trodnevnice uoči Stepinčeva u Karmelu u Brezovici.
Nadahnjujući se na misnim čitanjima dana, mons. Sente objasnio je vjernicima tko je bio Salomon. On je vrlo mlad postao kraljem cijelog Izraela i u svojoj je mladosti bio bogobojazan. Tražio je od Boga mudro srce jer se osjećao nedostojan svoje službe. Gospodinu se to svidjelo i ispunio mu je želju.
I Salomonov otac David bio je bogobojazan u svojoj mladosti. Postao je jedan od Šaulovih dvorjana, te je nizao mnoge vojne pobjede i uspjehe, što je izazvalo ljubomoru kod Šaula. Iako je imao priliku ubiti Šaula, David je u njemu prepoznao Božjeg pomazanika i nije to učinio. Salomon je nažalost počeo popuštati različitim vjerskim utjecajima. Podlegao je pomodarstvu, ugađajući svima i svakome, za razliku od njegova oca Davida. Bog je poštedio Salomona zbog Davida.
„Nalazimo se u trodnevnoj pripravi za nebeski rođendan blaženog Alojzija Stepinca, začetnika ovog samostana. Zbog njegova stava u zgodno i nezgodno vrijeme svi mi Hrvati možemo hodati uzdignute glave. On je vođa u svakom pogledu. Uvijek je branio Istinu i možemo reći da je zavrijedio Božju simpatiju. Siguran sam da je blagostanje koje danas živimo plod Božjih blagoslova kojima je zalog žrtva Alojzija Stepinca, kao i svih onih koji su nosili teret naše Domovine. Stepinac je onaj koji je glava u svemu tome. Jesmo li mi poput Davida i Stepinca, ili poput Salomona? Zamislite da čujete riječi dragog Boga: ‘Zbog Stepinca ću vas poštedjeti’“, istaknuo je mons. Sente.
Dodao je da ne možemo zatvoriti oči i ne vidjeti utjecaj pomodarstva koji se očituje i u tome da nam je teško podnijeti određenu žrtvu za Boga: „Jesmo li i mi spremni uvijek se obraćati Bogu, ili ćemo poput Salomona ostaviti Boga sa strane? Što će biti s onima koji dolaze nakon nas?“, zapitao se. David je bio vjeran Bogu, te se uvijek njemu vraćao. I mi danas baštinimo vjeru bl. Alojzija Stepinca i dragi Bog određuje naše živote zalogom Stepinčeve vjere, poručio je mons. Sente.
Misno slavlje animirale su svojim skladnim pjevanjem čuvarice svetišta pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić.