BLAGOSLOV KIPA BL. ALOJZIJA STEPINCA
Svečani blagoslov kipa bl. Alojzija Stepinca u Karmelu u Brezovici predvodio je, u srijedu 15. travnja 2026. godine, msgr. Zlatko Koren, rektor Zagrebačke katedrale i kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog. Uz njega su suslavili oko desetak svećenika i redovnika. Među njima bili su: msgr. Zvonimir Sekelj, kanonik, msgr. Antun Sente, rektor svetišta sv. Josipa i papinske manje bazilike, preč. Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa, preč. Dubravko Škrlin-Hren, župnik i dekan, preč. Ivan Vučak, dekan i župnik u Krašiću, vlč. Branimir Budinski, župnik u Gajnicama, o. Vinko Mamić, OCD, provincijal Hrvatske karmelske provincije sv. Oca Josipa, o. Ivan Živković, OCD, prior karmelićana u Remetama. Tu su bili i bogoslovi: Fabijan Križanović i Sven Lencur, kao i sjemeništarici: Gabrijel i Ivan Mrkonjić, te drugi ministranti i čitači.
Nakon svečane procesije i otpjevane pjesme: Pastiru dobri Alojzije, domaći župnik Škrlin-Hren pozdravio je msgr. Korena i sve prisutne. Između ostalog rekao je i to da ih je danas okupio utemeljitelj Karmela bl. Alojzije Stepinac koji je želio imati u svojoj Nadbiskupiji jednu kontemplativnu zajednicu koja bi bila duhovna tvrđava za njegov kler i za hrvatski narod.
„Štoviše, želja mu je bila imati četiri takve tvrđave na području svoje Nadbiskupije. Tako je, vođem tom željom pozvao dvije sestre Hrvatice iz austrijskih karmela, s. Reginu Tereziju Trbljanić i s. Mariju Josipu Laufer, a malo nakon toga još dvije s. Mariju Tereziju Torović i s. Mariju Agnezu Junačko. Sve se to događalo uoči Drugog svjetskog rata. Točnije, na Mariju Pomoćnicu, 24. svibnja 1939., stupile su prve dvije karmelićanke na tlo Brezovice, a već na Badnjak 24. prosinca 1939. Nadbiskup Stepinac je kanonski utemeljio prvi hrvatski Karmel. Sestre su živjele prvih pet godina u nadbiskupskom ljetnikovcu – Dvorcu, da bi 14. travnja 1944. godine preselile u naš sadašnji Karmel.
Točno na današnji dan, 15. travnja 1944. slavio je naš Blaženik prvu sv. Misu u novosagrađenom Karmelu upravo u toj misnici i albi koju je umjetnički izradio akademski kipar Tomislav Kršnjavi. U znak zahvalnosti sestre su, uz pomoć prijatelja i dobročinitelja Karmela, dale podići ovaj kip na čast bl. Aloziju Stepincu,“ istaknuo je župnik, te je pozvao autora kipa da nešto više progovori o kompoziciji samog kipa.
Autor kipa Tomislav Kršnjavi je između ostalog posvjedočio kako je danas poseban dan o kojem se dugo sanjalo i za kojeg se dugo molilo. Te je između ostalog rekao i ovo: „Do sada sam kip Alojzija već oblikovao puno puta, i uvijek sam oblikovao novu kompoziciju njegovog lika, želeći time izraziti duboku slojevitost njegove osobnosti, ljepotu i bogatstvo njegove svete duše. Nova kompozicija tako naglašava na poseban način određeni vid njegove karizme, dara Božje Milosti kojom se Bog proslavljao u njegovom životu. Izradivši nekoliko skica za moguću kompoziciju kipa pred Karmelom, odlučio sam zajedno sa sestrama da to bude kompozicija njegovog lika u liturgijskom ruhu koje je nosio pri slavlju prve Mise u Karmelu, i da njegova figura bude oblikovana u gesti blagoslova, da tako kip bude postavljen prema prilazu Karmela dočekujući s blagoslovom sve hodočasnike koji posjećuju Karmel i njegove sestre. Samo liturgijsko ruho koje sam oblikovao značajno je i po tome što je to upravo njegova mladomisnička misnica koju su mu darovali njegovi roditelji, a čija se simbolika tako proročki pokazala u njegovom životu. Veliki vezeni križ na leđima s monogramom Isusovim postao je veliki križ njegova životna puta, križ koji je Alojzije tako hrabro ponio i nosio do kraja. Pokušao sam oblikovati njegovu figuru u blagom i čvrstom stavu, u nježnoj, ali odlučnoj kretnji pouzdanja u Božju Providnost. Uvijek iznova i iznova, uzdati se u Gospodina, u Njegovu Milost i Njegova rasvjetljenja kojima Duh daruje srce…“, posvjedočio je.
Nakon prigodnog govora akademskog kipara Kršnjavija, preč. Ivan Vučak svečano je otvorio Blaženikov kip što su prisutni popratili gromkim pljeskom, a potom je uslijedila blagoslovna molitva uz prošnje i kađenje kipa tijekom koje se pjevala pjesma: „Blaženi naš Kardinale“. Obred je završio omiljenom Blaženikovom pjesmom: „Ljiljane bijeli“ s kojom je procesija došla u samostansku crkvu gdje je započelo svečano misno slavlje koje je također predslavio msgr. Koren.
Čitanje je pročitao sjemeništarac Ivan Mrkonjić, dok je Evanđelje svečano otpjevao vlč. Budinski, a molitvu vjernika pročitao je bogoslov Sven Lencur.
U zanimljivoj i snažnoj homiliji, msgr. Koren je istaknuo kako je Marija Magdalena bila izuzetna žena i vjerna Isusova učenica. Zajedno s Isusovom Majkom, apostolom Ivanom i Marijom Kleofinom stajala je ispod Isusova križa, unatoč ruganju i vojnika i svjetine. Iako je bila vjerna Isusova učenica, nije odmah mogla povjerovati da je Isus uskrsnuo. Razlog je posve ljudski jer je njoj to izgledalo previše dobro da bi moglo biti istinito. Potom je rekao kako je upravo današnje Evanđelje koje govori da je Svjetlost došla na svijet dokaz da dobro uvijek pobjeđuje.
„I tu dolazimo do danas bl. Alojzija Stepinca… nitko kao on nije osjećao bìlo roda našeg kada je ne 40.-te ili 70.-te ili 90.- te godine, sada već prošlog stoljeća i tisućljeća nego daleko prije osjećao te zborio: ‘Ako svaki narod ima pravo na svoju državu, zašto bi se to pravo branilo jedino hrvatskom narodu?’. I nitko kao on nije s dubokim uvjerenjem osjećao i zborio kako će se komunistička ideologija urušiti i time iščeznuti… To je proročki govor našeg Blaženika sveta života,“ istaknuo je.
U nastavku homilije, propovjednik se osvrnuo na tri slike koje govore da: „Dobro ostaje! Ljepota pobjeđuje!“ Prva slika je bila Stepinac, studenti i slikari.
Naime, u dramatičnim okolnostima pred kraj Drugog svjetskog rata bili su u pitanju životi mnogih slikara i umjetnika. Naš Blaženik se hrabro očitovao u spašavanju ljudskih sudbina bez kojih bi zasigurno hrvatska umjetnost danas bila znatno osiromašena. O tome nam govori događaj s Krstom Hegedušićem kojeg je bl. Alojzije sklonio s obitelji u Mariju Bistricu i povjerio mu zadaću da preuzme oslikavanje svetišta jer je bio stavljen na listu taoca Gestapoa. Njemu su bili pridruženi slikari koji su također bili ugroženi od ustaških vlasti i mobilizacije kao suradnici na tom projektu. Tu se moglo vidjeti kako: „Dobro ostaje! Ljepota pobjeđuje!“
Druga slika na koju se osvrnuo u svojoj zanimljivoj homiliji bila je Stepinac i Meštrović. Naime, Stepinac je spasio velikog hrvatskog kipara Ivana Meštrovića iz zatočeništva u kojeg ga je stavio ustaški režim. Sam Meštrović je jednom prilikom rekao da se Stepincu nije mogao odužiti da ga izbavi iz komunističke tamnice, kao što je on njega izvukao preko Pape iz ustaške tamnice, te je poručio jugoslavenskoj vladi da će Stepinac odnijeti pobjedu kod kuće i u vanjskom svijetu, jer će se saznati da je pravedan, pa ma kako i na koliko ga njihovi sudovi osudili. I tom slikom, msgr. Koren naglasio je kako: „Dobro ostaje! Ljepota pobjeđuje!“
Potom je kao treću sliku predstavio Stepinca i glazbu, odnosno skladatelja Borisa Papandopula. Naš Blaženik je uglednom hrvatskom skladatelju omogućio skladanje Hrvatske mise u d-molu koja je postala glazbeni otisak hrvatske tradicije i povijesti, te se ponovno očitovalo da: „Dobro ostaje! Ljepota pobjeđuje!“
„Danas sudjelujemo u osobitu trenutku. Stepinac izlazi na putove i trgove našega grada nošen našim životima. Nakon Tomislava Ostoje i njegova Stepinca na trgu kraj gimnazije u Utrinama, nakon Kuzme Kovačića i njegova Stepinca u parku uz vojni ordinarij na Ksaveru, nakon Vida Vučaka i njegova Stepinca pred crkvom u Travnom, došli smo do Tomislava Kršnjavoga i njegova Stepinca pred Karmelom u Brezovici. Niz je osobitosti ovog lika, jednu dragocijenu otkrivam koju sam Tomislav svjedoči: ‘Dok sam ja oblikovao kip rukama, one – karmelićanke su ga oblikovale molitvom i predanjem… Alojzijev pogled oblikovao sam jedva vidljivim, gotovo da spava u pouzdanju i predanosti, ne motreći strahote koje su mu za života dolazile u susret, već pogledom okrenuta u nutrinu, u Gospodina bez kojega se ništa ne može učiniti i koji jedini daje pravi mir, ‘“ istaknuo je.
Na kraju homilije citirao je riječi nadbiskupa Dražena Kutleše: „ Sve zemaljsko prolazi, sve je krhko, sve može u trenutku nestati. Samo ono što je u Bogu ostaje. Uskrs nas poziva da nanovo posložimo ljestvicu vrijednosti: prvo Bog, onda sve drugo. Onaj tko traži ono što je gore, nije nezainteresiran za zemaljsko. Takav najdublje voli svijet jer ga gleda Božjim pogledom,“ zaključio je.
Na kraju misnog slavlja, prisutnima se obratila č. Majka Ilijana Terezija i zahvalila svim sudionicima slavlja, a posebno msgr. Korenu, svim prisutnim svećenicima i redovnicima, kao i prijateljima i dobročiniteljima, osobito autoru kipa Kršnjaviju, te predstavnicima civilne vlasti vijeća gradske četvrti Brezovica, kao i predstavnicima DVD Brezovica i predstavnicima Povijesnih postrojbi turopoljski Banderij, sa željom da u svima uvijek živi Stepinčev primjer dobrote, vjere, ljubavi, hrabrosti, pouzdanja i svetosti da bi Stepinac i danas mogao biti prisutan u Crkvi i svijetu kako bismo svi bili graditelji Božjeg života u nama i oko nas, da budemo najljepši zlatni vez ljubavi među pojedincima, obiteljima, narodima i državama koje je želio sam Blaženik.
Misno slavlje koje su animirale čuvarice svetišta, pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD, završilo je pjesmom Kraljici Neba, a prijateljsko druženje nastavilo se uz prigodni domjenak.
